Staklasto tijelo zauzima 80% volumena očne jabučice. Sprijeda je ograničeno zadnjom stranom sočiva, a pozadi mrežnjačom sa kojom je čvrsto vezano samo u predjelu glave očnog živca i nazubljene linije.

Piše: dr. Miloš Milićević, specijalista oftalmologije

Dr. Miloš Milićević je specijalista oftalmologije. Rođen je u Banjaluci 1984. godine gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Medicinski fakultet u Banjaluci završio je 2012. godine Specijalizaciju iz oftalmologije obavio je u periodu 2014.-2018. godine u Klinici Svjetlost. Od 2023. godine zaposlen u oftalmološkoj ambulanti dr. Dobrijević u Banjaluci. Staklasto tijelo je gelu slična supstanca koja ispunjava unutrašnjost očne jabučice. Iako je većina ljudi možda nije ni svjesna, bolesti staklastog tijela oka mogu uzrokovati različite probleme s vidom i zahtijevati medicinsku pažnju. U nastavku pročitajte tekst Dr. Milićević, specijaliste oftalmologije.

Staklasto tijelo zauzima 80% volumena očne jabučice. Sprijeda je ograničeno zadnjom stranom sočiva, a pozadi mrežnjačom sa kojom je čvrsto vezano samo u predjelu glave očnog živca i nazubljene linije. Najveći dio staklastog tijela čini voda ( 99% )a preostalih 1% su kolagen, hijaluronska kiselina i elektroliti. To ga čini prozirnim i omogućava svjetlosti da prođe kroz njega kako bi se fokusirala na mrežnjaču na zadnjem dijelu oka. Zbog svoje gelu slične konzistecije, staklasto tijelo održava oblik očne jabučice i podržava strukturu mrežnjače. Staklasto tijelo ne sadrži ni nerve niti krvne sudove. 

Obzirom da je prozirnost glavna karakteristika staklastog tijela, bolesti koje zahvataju samo staklasto tijelo ili okolne strukture izazivaju njegovo zamućenje i posljedično smanjenje vidne oštrine. Neka od najčešćih stanja i oboljenja staklastog tijela sa kojima se oftalmolozi susreću u svakodnevnom radu su sljedeća: 

Opacitati staklastog tijela se manifestuju kao tačkice, mušice, paučinaste formacije ili končići koji plutaju u vidnom polju. Najizraženiji su prilikom gledanja u nešto svijetlo, kao što je snijeg, bijeli zid ili nebo. Češće se javljaju kod starijih i kratkovidnih osoba. Opacitati nastaju kondenzacijom staklastog tijela i zapravo predstavljaju zgusnuta kolagena vlakna. Kada ih pacijent jednom dobije, obično se ne povuku. Pacijenti koji imaju nekoliko opacitata koji se ne mijenjaju nemaju razlog za zabrinutost. 

Ponekad, opacitati mogu biti znak ozbiljnih očnih oboljenja, kao što su ablacija mrežnjače ili upale i krvarenja u zadnjem segmentu oka. Stoga, ako se broj opacitata naglo poveća a uz to se jave simptomi kao što su bljeskovi ili gubitak perifernog vida indikovan je detaljan oftalmološki pregled. Ablacija staklastog tijela tipična je za pacijente starije životne dobi. Naime, struktura staklastog tijela se mijenja sa starenjem pri čemu dolazi do razvodnjavanja njegovih pojedinih dijelova i kondenzacije kolagenih vlakana. Takve promjene dovode do odljepljivanja staklastog tijela od mrežnjače, sa kojom je u bliskom kontaktu. Kao rezultat, javlja se povećan broj mušica i končića u vidnom polju uz povremeno javljanje bljeskova. Nekomplikovanu ablaciju staklastog tijela nije potrebo liječiti. Ukoliko se stanje komplikuje nastankom rupture ili ablacijom mrežnjače, indikovan je laserski tretman ili hirurško liječenje.

Krvarenje u staklasto tijelo (hemoftalmus) nastaje najčešće kao posljedica traume oka ili teškog oblika dijabetičke retinopatije. Krvarenje može, zavisno o veličini oštećenog krvnog suda, postepeno ili gotovo trenutno i u potpunosti umanjiti vidnu oštrinu. Dijagnoza se postavlja oftalmološkim i ultrazvučnim pregledom. Hemoftalmus se može spontano resorbovati a proces traje i do nekoliko nedelja. Ukoliko ne dođe do spontane resorpcije, krv se uklanja hirurškim putem (vitrektomija). 

Infekcije staklastog tijela (endoftalmitisi) mogu biti endogene i egzogene. Najčešći uzročnik su bakterije i gljivice. 

Kod endogenih endooftalmitisa zapaljesnki proces se na staklasto tijelo širi sa susjednih struktura oka (najčešće uvee), gdje dolazi do sloma hematookularne barijere te krvne i zapaljenske ćelije dospijevaju u staklasto tijelo formirajući manja ili veća zamućenja sa posljedičnim padom vidne oštrine. Endogeni endoftalmitisi se tretiraju lokalnom i sistemskom primjenom antibiotika i lli antimikotika, a ukoliko je terapijski odgovor nepovoljan, indikovano je hirurško liječenje.  Egzogeni endoftalmitisi nastaju unosom bakterija iz spoljašnje sredine, najčešće nakon penetratnih povreda oka ili nakon hirurških intervencija na oku. Ovakve infekcije po pravilu imaju fulminantan tok, tešku kliničku sliku koja se manifestuje bolovima i značajnim padom vidne oštrine.  Uprkos hitnom operativnom liječenju prognoza je najčešće jako loša. 

Degenerativne promjene staklastog tijela ne dovode do pada vidne oštrine, ne zahtijevaju liječenje i najčešće se otkrivaju slučajno, prilikom rutinskih oftalmoloških pregleda.  Najčešća stanja su asteroidna hijaloza i scintilirajuća sinhiza koje se manifestuju nakupljanjem kristalnih čestica u staklastom tijelu koje ne dovode do pada vidne oštrine.  

U slučaju problema sa vidom ili bilo kakvih simptoma koji upućuju na probleme sa staklastim tijelom, važno je konsultovati oftalmologa. Oftalmolog će uraditi detaljan pregled sa širenjem zjenica, kako bi procijenio stanje staklastog tijela i mrežnjače. Ovisno o dijagnozi, oftalmolog će preporučiti odgovarajući vid liječenja. U zaključku, iako se staklasto tijelo često zanemaruje,  ono igra veoma bitnu ulogu u očnom zdravlju i vidu. Razne bolesti i stanja mogu uticati na staklasto tijelo, što može dovesti do problema s vidom. Stoga su važni redovni oftalmološki pregledi kako bi se na vrijeme otkrile i liječile bolesti staklastog tijela i kao bi se sačuvao zdrav vid.