Jednom godišnje se preporučuje pregled kod oftalmologa

Intervju: Nina Jovanović, specijalista oftalmologije i okuloplastični hirurg

Dr.Nina Jovanović, MSc, MPH je specijalista oftalmologije i okuloplastični hirurg. Nakon obavljene specijalizacije, školovanje je nastavila na University of Iowa, gdje je završila Master of Public Health, te usavršavanje iz okuloplastične i orbitalne hirurgije na  Virchow Charité, u Berlinu, Iowa Hospital i Clinics, Iowa City; Weill-Cornell Medical Center, New York City; internacionalni fellowship na Kellogg Eye Centru, Ann Arbor pod mentorstvom Prof. Dr Alon Kahane, te SOE teachers grant na odjelu za okuloplastiku u Rotterdamu sa prof Dion Paridaens. Ostale značajne edukacije su European School for Advanced Studies in Ophthalmology, Švicarska i Malta; MTS Wetlab Austrija; Lions Educational Centre, Češka. Član je European Society for Ophthalmic Plastic and Reconstructive Surgery, Association for Research in Vision and Ophthalmology, BHAAAS, TOA. Dobitnik je nekoliko internacionalnih nagrada: “Best in American Society of Ophthalmic Plastic and Reconstructive Surgery  2019 and Best of Oculoplastics at American Academy of Ophthalmologists 2019”, “ASOPRS Foundation award”, “Developing Country Eye Research Travel Fellows Award of ARVO”,” 4 puta Fellow of the American-Austrian Foundation”.

Kada se rodila ljubav prema oftalmologiji i zašto baš ona?

Povezanost prema oftalmologiji se pojavila na drugoj godini fakulteta, kada je profesor predavao segment anatomije oka. Oko je djelovalo kao organ čija je funkcija najlogičnija i nevjerovatno precizna. Od tog momenta javlja se impresija da tako mali organ može obavljati precizne radnje i omogućiti nam da vidimo svijet i ljude oko sebe. To je bio razlog koji je učinio da moj profesionalni fokus bude usmjeren u smjeru oftalmologije. Zbog toga sam još kao studentica provela nekoliko mjeseci na razmjenama na vodećim oftalmološkim klinikama u svijetu i sve moje aktivnosti su bile usmjerene u tom pravcu.

Kada pogledate unazad šta je bilo Vaše najizazovnije, a šta najpozitivnije iskustvo?

Okuloplastična hirurgija je uski fokus mojeg rada u oftalmologiji. Na prvoj godini specijalizacije znala sam da želim biti okuloplastični hirurg, međutim to je zapravo bila najteža i najizazovnija odluka jer u BiH nemamo sistem subspecijalizacija, niti je u vrijeme kada sam trebala raditi trening iz te oblasti postojao okuloplastični hirurg u BiH, tako da je bilo potrebno uložiti u više treninga i edukacija  u inostranstvu. To nije uvijek bilo lako i značilo je odricanje od mnogo toga, odlazak od kuće, život po studentskim domovima, trening po 18 sati dnevno, mjesecima bez  finansijske podrške, te na kraju povratak kući i implementiranje svih tih vještina i znanja bez pomoći starijeg hirurga. Takvo iskustvo vas učini jačim ili obeshrabri da odustanete. Na sreću, sve profesionalne prepreke koje su se pojavile tokom sedam godina treninga iz ove oblasti su me izuzetno osnažile i napravile hirurgom koji se danas ne plaši upustiti u najizazovnije hirurške zahvate, naravno uz detaljno planiranje i procjenu i komuniciranje rizika i benefita.

Kako se gradi odnos sa pacijentom?

Odnos sa pacijentom/pacijenticom se gradi pristupom u kojem zaista slušate njegove/njene potrebe, želje i strahove. Nastojite odgovoriti na sva pitanja, i ukoliko procijenite da niste najbolji hirurg za tog pacijenta savjetuje te ga ili nju da potraži drugo mišljenje. Tokom treninga u U.S. profesori i mentori su me naučili mnogo o načinu komunikacije sa pacijentima, kako im pružiti sve potrebne informacije i ne obećati ono sto nismo u stanju uraditi ili kako njihovi ljekari kazuju „promisse little but deliver much“, i stoga cijenim ovaj princip. Ukoliko ocijenim da pacijent nema povjerenja u mene kao hirurga ili da nije spreman psihički za operativni zahvat, nikad ne radim ili usmjerim da potrazi drugo mišljenje, jer mi je jako važno da pacijent potpuno vjeruje mojim procjenama. Također, najvažnije je biti tu kada se dese neželjene nus pojave ili opisane komplikacije, ne povlačiti se i nemati gard da ljekar ne može pogriješiti. Arogancija je najgora osobina koju ljekar može imati, posebno kada nije u stanju prizati da rezultat operacije nije optimalan, i ne pokušati korigovati ono sto pacijenta čini nezadovoljnim. Ne uspijemo uvijek pružiti rezultat kakav pacijent želi ali je neophodno to iskomunicirati prije i nakon operacije te pokušati zajednički naći rješenje. 

Koje vrste operativnih zahvata radite danas i koliko uspijevate pratiti trendove?

Radim sve zahvate na kapcima, periokularnoj regiji i prednjoj orbiti kod djece i odraslih bilo da su rekonstruktivne ili estetske prirode, neinvazivne zahvate podmlađivanja, operacije mrene i prednjeg segmenta oka, operacije strabizama kod djece i tumore kod djece i odraslih. Nastojim prisustvovati i pratiti najmanje 10 strucnih sastanaka iz oblasti kojima se bavim u Europi i U.S. godisnje. Punopravni sam član Evropskog društva okuloplastičnih i rekonstruktivnih hirurga (ESOPRS) za što postoje rigorozni kriteriji, pozvani sam predavač na vodećim oftalmološkim kongresima i sastancima, kontinuirano radim na svojim naučno-istraživačkim radovima, te publiciram u vodećim peer-review časopisima, volontiram kao peer reviewer, vodim oftalmološku sekciju pri BHAAASu koje svake godine organizuje oftalmološki simpoziju iz različitih oblasti sa učešćem vodećih internacionalnih i nacionalnih stručnjaka.  

Koliko je važna posjeta oftalmologu i koliko često bi trebali ići na preglede?

Kao i svaki drugi preventivni pregled ili skrining, jednom godišnje ukoliko nemate subjektivnih tegoba, ili na 3-4 mjeseca u slučaju da ste opterećeni ko-morbiditetima koja su asocirana sa oboljenjima oka. Naši porodični ljekari rade fantastičan posao upućivanja na redovne preglede tako da je dovoljno iskomunicarati bilo kakve tegobe ili nedoumice sa porodičnim ljekarom.

Koja bi bila Vaša poruka, a ujedno i savjet čitateljima časopisa i portala OCULUS?

Naglasila bih važnost povjerenja odnosa ljekara i pacijenta, moj savjet pacijentima je da se ne ustručavaju postaviti ljekaru sva pitanja koja ih zanimaju, umjesto traženja odgovora na internetu koja ih često uplaše ili usmjere u pogrešnom pravcu. Ukoliko naiđu na ljekara koji ne želi komunicirati ili nema vremena da odgovori na sva pitanja koja iz zanimaju, sasvim je u redu tražiti drugo mišljenje.