Melisa Ahmedbegović-Pjano: Osobine dobrog doktora

Čovjeka kojeg smo dočekali sa osmijehom, kojeg smo slušali o njegovim problemima tako da on vidi da nam je stalo – napola smo ga izliječili.

Svaki čovjek treba doktora. A pošto je u pitanju naše zdravlje i dobrobit našeg organizma, u interesu nam je da imamo „dobrog“ doktora. No, kako kvantificirati kvalitetu ljekara? Da li je to postotak izliječenih pacijenata? Ili to zavisi od iskustva i godina u praksi? Ili…?

Prim.dr.sc. Melisa Ahmedbegović Pjano, hirurg prednjeg očnog segmenta

Prim.dr.sc. Melisu Ahmedbegović-Pjano, specijalista oftamologije. Završila Medicinski fakultet u Sarajevu 2001. godine. Prim.dr.sc. Melisa Ahmedbegović Pjano završila je Medicinski fakultet u Sarajevu 2001 godine, a specijalizaciju iz područja oftalmologije 2005 godine. Do 2011 zaposlena je u očnoj Klinici KCUS kada prelazi u Kliniku Svjetlost u Sarajevu gdje je i danas zaposlena kao specijalista oftalmologije, refraktivni hirurg. Nakon završenog postdiplomskog studija odbranila je magistarski rad pod nazivom „Uloga pahimetrije u pristupu pacijentima sa primarnim glaukomom otvorenog komornog ugla, normotenzivnim glaukomom i okularnom hipertenzijom“ Doktorsku disertaciju odbranila je 2016. godine na temu “Uporedbe rezultata implantacije dvaju vrsta fakičnih intraokularnih leća za korekciju miopije.” U aprilu 2019. godine dodijeljeno joj je zvanje Primarijus, kao priznanje za dugogodišnji uspješan rad i na ostvarenim posebnim rezultatima na zaštiti zdravlja stanovništva i razvoju zdravstva. Dr. Ahmedbegović Pjano bavi se prednjim segmentom oka i refraktivnom hirurgijom. Usavršavanje iz područja refraktivne hirurgije obavila je u Zagrebu pod mentorstvom prof. Nikice Gabrića i dr. Maje Bohač. Dr. Pjano je usko specijalizirana za lasersko skidanje dioptrije te je do sada izvela preko 15.000 ovih zahvata. Učesnik je mnogobrojnih stručnih sastanaka, radionica i kongresa iz oblasti oftalmologije, kako kod nas tako i u inostranstvu tako da je u kontinuiranoj edukaciji iz te oblasti. Član je Europskog udruženja za kataraktu i refraktivnu hirurgiju te Hrvatskog društva za kataraktu i refraktivnu hirurgiju. Redovno sudjeluje kao aktivni predavač na godišnjim sastancima istih. Kao autor i koautor učestvovala je u izradi većeg broja naučnih radova. U nastavku teksta pročitajte kako bioničko oko funkcioniše tako što spaja gap između svjetlosti koja ulazi u oko i optičkog nerva.

Prva konstanta koju svaki dobar ljekar mora imati jeste znanje. Naša praksa je osjetljiva budući da smo odgovorni za dobrobit pacijenta, a to sa sobom nosi izuzetnu odgovornost i rizike. Stoga, dobar doktor mora prihvatiti svoj život kao jednu nikad prestajuću školu, gdje ne učimo za ispite već za dobrobit drugih. Naravno, jedna osoba ne može sve znati. Najbitnija lekcija koju svaki čovjek mora naučiti (a posebno doktor) jeste gdje njegovo znanje prestaje. Nema sramote kada kažemo „Ne znam.“, ali je sramota hraniti svoj ego i liječiti pacijenta pogrešno – posebno ako mu neko drugi može pružiti više. Osim što je sramota to je i moralno, etički i pravno neprihvatljivo. Druga konstanta koja krasi dobrog doktora je trud i rad. Pogrešno mišljenje je da su doktori genijalci koji su iznad svog prosjeka. Naravno, velika je prednost kada neko posjeduje visoku inteligenciju, no u većini slučajeva mi smo obični ljudi, prosječne ili natprosječne inteligencije i memorije koji obavljaju svoj posao. Stoga, sposobnost marljivog truda i napornog rada je faktor koji razlikuje prosječnog od dobrog ljekara. Obrazovanje i fakultet nas mogu naučiti tek toliko, no vrijeme provedeno u praksi i radu je nemjerljivo kvalitetnije učenje, stoga doktor koji ulaže svoj trud i naporno radi je neminovno dobar doktor. I treća konstanta dobrog doktora možda i najbitnija, jeste socijalna inteligencija. Bez komplikovanja i komplesnih termina, dobar doktor mora biti ljubazan, mora znati saslušati pacijenta i pokazati suosjećanje. Pacijent i doktori imaju poseban odnos, kakav ne postoji nigdje drugo. Riječ je o povjerenju i poštovanju, o razumjevanju i toploti. Čovjeka kojeg smo dočekali sa osmijehom, kojeg smo slušali o njegovim problemima tako da on vidi da nam je stalo – napola smo ga izliječili.