Pružajući ultimativno iskustvo, 3D naočale omogućavaju gledateljime da postanu dio akcije i vide slike kao da iskaču iz ekrana.
Iako se čine kao relativno novi izum, 3D naočale i 3D projekcije postoje već decenijama. Moguće je da ste gledali 3D film u kinima, ali jeste li se ikada pitali kako funkcionišu 3D naočale?
Ljudi imaju binokularni vid
Binokularni vid daje vam percepciju dubine i omogućava da prepoznate predmete u vidnom polju, tj da li su bliže ili dalje. Da biste vidjeli film u 3D-u, svako oko mora vidjeti nešto drugačije, i moramo zaustaviti mozak da spaja sliku. Kad gledate u 3D projekciju kod 3D naočale, mozak koristi tehniku koja se zove stereoskopija koja se stvara iluzija dubine. Tu mozak uzima dvije zasebne slike i prerađuje ih tako da izgleda kao da ‘iskaču’. Ako skinete naočale dok gledate 3D film, vidjet ćete da će vam biti teško gledati u sliku. To je zato što film ‘forsira’ dva različita sloja jedan na drugom i tako se stvara 3D efekat.
Izum 3D naočala
Naučnici su već mnogo godina znali da drugačije boje ulaze u oko u valovima različitih brzina i intenziteta – sebi svojstvenih talasnih dužina. Najkraća talasna dužina vidljivog svjetla je ljubičasta a najduža crvena. Posmatrajući 3D sliku, naučnici su počeli raditi s drugačijim bojama zbog isticanja tih slika. U toku svog istraživanja, pronašli su da koristeći naočale s dva različita filtera za boje sprječavaju oči da dvije zasebne slike spajaju u jednu. Umjesto toga, omogućavaju jednoj slici da uđe u ova oka, a oči te slike slažu kao slojeve jednu na drugu da bi se dobio efekat dubine.
Anaglifne 3D naočale – klasična vrsta 3D naočala, koje ste vjerovatno nosili u kinima. Oni imaju posebna crvena i plava leća koja interpretiraju sliku. Ova leća proizvode slike koje vidite filtrirajući boju slika u slojevima. Dok jedno leće filtrira sve što je crveno, drugo filtrira plavu, zbog čega mozak sliku vidi kao 3D.
Polarizirane 3D naočale – najbolji izbor za IMAX 3D filmove, imaju siva leća koja se danas najčešće koriste. Umjesto sprječavanja svjetla da uđe u oko prema crvenoj ili plavoj boji, imaju smeđe-žutu tintu. Slika na ekranu također igra ulogu. Pored polarizacije na staklima, projektovana slika je zapravo dvije slike koje su preklopljene na istom ekranu kroz ortogonalni polarizirani filter. Naočale, koje imaju istu vrstu filtera, omogućavaju i jednom i drugom oku da vide dvije zasebne slike na ekranu.
