Pogledajte oko sebe – šta vidite? Sve boje, zidovi, prozori, sve je tako očito. Čudno je kad pomislimo na način na koji vidimo sve boje i nijanse koje se svode na čestice koje se zovu fotoni – koji se odbijaju od te predmete i ulaze u naše oči.
Otprilike 126 miliona ćelija osjetljivih na svjetlost upijaju ove fotonske baraže. Razni smjerovi i energije fotona u mozgu se pretvaraju u različite oblike, boje, svjetlinu – što čini sliku onoga što vidimo.
Iako zasigurno čudnovato, vid svakako ima svoje granice. Ne možemo vidjeti radio talase iz elektronskih uređaja kao ni bakterije koje nam se nalaze pred nosom. Uz razne napretke u fizici i i bologiji, možemo testirati granice prirodnog vida.
Postoje dvije vrste fotoreceptorskih ćelija, a to su konusne i štapićaste ćelije. Konusne ćelije odgovorne su za boje, dok su štapićaste ćelije odgovorne za bolji vid u mračnijim okruženjima.
Zdravo ljudsko oko ima tri vrste konusnih ćelija, od kojih svaka može registrirati oko 100 različitih nijansi boja. Ipak, percepcija boje je poprilično subjektivna jer varira od osobe do osobe. Primjer toga bili bi „tetrahromati“, ljudi koji navodno posjeduju nadljudski vid. Ove rijetke osobe, pretežno žene, imaju genetsku mutaciju zbog koje imaju dodatnu, četvrtu konusnu ćeliju. Ovisno od broja dodatnih ćelija, tetrahromati mogu vidjeti 100 miliona boja, dok osobe koje su daltoniste ili dihromati imaju samo dvije vrste konusnih ćelija i vide samo oko 10.000 boja.
Koji je najmanji broj fotona koje vidimo?
Da bismo imali vid boja, konusne ćelije trebaju puno više svjetla od njihovih rođaka – štapićastih ćelija. U idealnom okruženju i na mjestima mrežnjače gdje nema štapićastih ćelija, konusne se ćelije mogu aktivirati kada do njih dođe dovoljno fotona. U istraživanjima iz 1940-ih pronađeno je da ljudi mogu reagovati na čak samo jedan foton.
- godine, na Univerzitetu Kolumbije istraživači su nekoliko subjekata odveli u zamračenu sobu. Trebalo je nekoliko trenutaka da se njihove oči naviknu, jer štapićastim ćelijama treba nekoliko minuta da dostignu potpunu osjetljivost, iz kojeg razloga teško vidimo prvo svjetlo. Istraživači su onda upalili plavo-zeleno svjetlo ispred lica subjekata. Primijetili su bljesak kad je prvih 54 fotona došlo do njihovih očiju.
Koja je najmanja i najdalja razdaljina koju možemo vidjeti?
Evo jedne činjenice koja bi vas mogla iznenaditi: Ne postoji ograničenje najbliže i najdalje razdaljine koju možemo vidjeti. Dokle god predmet bilo kakve veličine, distance ili kratkoće šalje fotona u ćelije mrežnjače, moći ćemo ga vidjeti.
Nebo po noći, s tamnom pozadinom i svijetlim zvijezdima, dobar je primjer vida na daleko. Zvijezde su ogromne, a mnoge koje vidimo po noći su udaljene milionima kilometara. Čak i najbliže zvijezde su udaljene milionima kilometara, zbog čega su toliko sitne u našim očima da ih ne možemo u potpunosti percepirati. Mi zapravo vidimo svjetlost koje onu odašilju, tj fotone koji putuju kroz kosmos i dolaze do naše mrežnjače.
Sve zasebne zvijezde koje vidimo na nebu se nalaze u našoj galaksiji – Mliječni put. Najdalji objekat koji možemo vidjeti golim okom nalazi se izvan naše galaksije: Andromeda galaksija, a nalazi se 2.5 miliona svjetlosnih godina od nas.
Iako postoje ograničenja – milion boja; jedan foton, galaktična kraljevstva udaljena milionama kilometara – i nije tako loše za male žele loptice u našoj očnoj šupljini!
