Kada gledate u objekat, svako oko vidi drugačiju sliku. Ovi signali dolaze zajedno do mozga, koji vam pomaže da odredite koliko daleko se objekt nalazi. Ostali znakovi poput sjena, teksture i prethodnog znanja o predmetu nam također pomažu da odredimo dubinu i udaljenost predmeta.

Kada gledate objekt u pokretu, signali dolaze u poseban dio vašeg mozga. Ozljeda tog dijela mozga može vas spriječiti da vidite pokret, iako je vaš vid po svemu ostalome normalan. Žena koja je doživjela takvu ozljedu prilikom moždanog udara objasnila je kako to izgleda. Ako bi izlila čaj iz šalice, činilo se kao da je on zaleđen u međuprostoru, poput leda. Kada hoda ulicom, može uočiti automobile i tramvaje kako mijenjaju pozicije, ali ne i njihovo pokretanje.

Agnozija je gubitak sposobnosti raspoznavanja (prepoznavanja) uz sačuvanu sposobnost za primanje osjetnih dojmova. Nastaje zbog oštećenja viših asocijativno-integrativnih centara u kori velikog mozga. Čovjek s agnozijom opisuje ružu kao „nekoliko centimetara u dužini, sa savijenim uvojcima s linearnim zelenim dodatkom“, a rukavicu kao „kontinuiranu površinu uvučenu u sebe, koja ima pet izduženja. On ne može čak niti imenovati objekte niti prepoznati čemu služe. Često je agnozija ograničena na prepoznavanje lica.