Uslijed uvođenja epidemioloških mjera primjetan je porast iritacija i suhoće očiju kod ljudi koji redovno nose zaštitne maske, dokazala je studija.
Pišu: Dr. med. Ines Matoc i dr. med. Armin Kasumović
Uvod: Tzv. MADE (mask-associated dry eye), odnosno sindrom suhog oka povezan sa nošenjem maski, zaokupio je pažnju stručnjaka. Shodno epidemiološkim mjerama primjetan je porast iritacije i suhoće oka, radi maski. Epidemiolozi prenose kako maska sprječava virus i podiže svijest o zdravstvenom ponašanju, ali svakodnevno nošenje maske donosi „nus pojave“ kao što su akne i pojava suhog oka. Razgovarali smo sa dr. Matoc i dr. Kasumović o sindormu suhok oka, te su nam detaljnije objasnili pojam „MADE“, uzroke ali i način liječenja.
Biografija: dr. Matoc i dr. Kasumović rezidenti oftalmologije, zaposleni su Poliklinici „Dr. Sefić“, u Sarajevu.
Suze predstavljaju kompleksan i precizan spoj čije su komponente kombinovane da ishranjuju i štite prednju površinu oka. Suze se sastoje od lipida, elektrolita, proteina, nutrijenata, antimikrobnih faktora (imunoglobulini, citokini, lizozim, laktoferin, β-lizin) i mucina.
Bazične suze luče se konstantno i produkt su akcesornih suznih žlijezda, a predstavljaju zaštitni suzni film koji pokriva prednju očnu površinu.
Refleksne suze luče se povremeno i produkt su glavne suzne žlijezde, a predstavljaju odgovor oka na iritaciju, poput stranog tijela u oku, jake svjetlosti, vjetra ili psihogeni podražaj. Sadrže više vode od bazičnih suza, ali ne sadrže nutrijente i ne mogu zamijeniti funkciju koju imaju bazične suze.
Suzni film
Suzni film je otkrio Wolff 1946. godine i opisao ga kao visoko diferenciranu trilaminarnu strukturu koja pokriva rožničnu i spojničnu površinu u sloju debljine od 7 do 10 mikrometara. Suzni film je izotoničan ili blago hipotoničan u odnosu na plazmu. Prosječan protok suza je 1,2 mikrolitra u minuti i suzni film se obnavlja sa svakim treptajem.
Suzni film ima tri sloja: lipidni, vodeni i mucinski.
Prednji lipidni sloj doprinosi optičkoj ispravnosti, prevenira prelijevanje suza preko ruba kapaka, usporava evaporaciju i kontaminaciju vodenog sloja, podmazuje kapke prilikom njihovog prelaska preko bulbusa, smanjuje površinsku napetost i uvlači vodu u suzni film, povećavajući debljinu vodenog sloja i na taj način predstavlja barijeru za strana tijela.
Srednji vodeni sloj doprema atmosferski kisik i nutrijente rožničnom epitelu, ima antibakterijsku funkciju zahvaljujući IgA, IgM, lizozimu, β-lizinu i laktoferinu, koriguje nepravilnosti rožničnog epitela, ispire strana tijela i raspadne produkte ćelija, omogućava prolaz leukocitima u tkiva nakon povrede, te pretvara hidrofobni rožnični epitel u hidrofilnu površinu.
Mucinski sloj podmazuje očne kapke, smanjuje površinsku napetost i daje stabilnost suznom filmu.
Uloga suznog filma je da štiti oko od isušenja i vanjskih štetnih utjecaja, sa rožnicom čini dvije trećine ukupne refraktivne jačine oka i omogućava jasan vid. Suzni film obezbjeđuje lubrikaciju i vlaženje prednje površine oka, neophodan je za nutriciju i oksigenaciju rožnice, te djeluje antimikrobno i protektivno.
Suho oko
Suho oko je multifaktorijalna bolest suza i površine oka, koja vodi pojavi simptoma nelagode, poremećaja vidne oštrine i nestabilnosti suznog filma, sa mogućim oštećenjem površine oka. Sve to praćeno je povećanjem osmolarnosti suznog filma i upalom površine oka. Novija istraživanja pokazuju da jedan od četiri pacijenta ima poremećaj u vidu suhog oka, kao i 20% osoba starijih od 45 godina. Prevalenca sindroma suhog oka je 0,4-0,5% i nešto je češća među ženama u menopauzi. U SAD to je jedan od najčešćih razloga zbog kojeg se pacijenti javljaju oftalmologu.
Kako pandemija COVID-19 utječe na zdravlje očne površine?
U decembru 2019. godine pojavio se akutni respiratorni sindrom, izazvan novim coronavirusom i iz Kine se proširio svijetom. Osim rijetkih slučajeva konjunktivitisa vezanog uz COVID-19, pandemija se višestruko odrazila na pacijente sa postojećim očnim problemima, naročito na sindrom suhog oka. Tokom lockdown-a, mogućnosti za boravak na otvorenom su bile ograničene ili nisu postojale. To sa sobom nosi nisku vlažnost zraka i ograničen protok zraka zbog boravka u zatvorenom prostoru (kod kuće). Niska vlažnost zraka direktno utječe na evaporaciju suza sa očne površine, što dodatno pogoršava suhoću očiju. Drugo ograničenje kod lockdown-a je bio otežan pristup pacijenata oftalmološkim ustanovama i centrima za liječenje očnih bolesti. Veliki broj ljudi radi od kuće, a djeca se školuju putem online platformi, što zahtijeva svakodnevnu upotrebu laptopa i višesatno, nekada i cjelodnevno gledanje u ekran. Tokom rada na računaru dokazano je da se rjeđe trepće, što ponovo vodi u evaporaciju suznog filma sa očne površine (sa normalnih 18 treptaja u minuti prelazi se na 3-4 treptaja u minuti). Pucanje suznog filma smanjuje kvalitet vida i uzrokuje simptome suhog oka.
Simptomi na koje se pacijenti najčešće žale
Simptomi na koje se pacijenti sa suhim okom najčešće žale su žuljanje, grebanje, žarenje, osjećaj prisustva stranog tijela ili “pijeska” u očima, svrbež, crvenilo, stalna potreba za treptanjem, osjećaj suhoće i nelagode u očima, ekscesivno suzenje, bolovi, osjetljivost na svjetlo, povremeno zamagljenje vida, nelagoda poslije dužeg čitanja ili gledanja u ekran, osjetljivost na vjetar, toplotu, zagađenje, nepodnošenje kontaktnih sočiva i, rjeđe, iscjedak.
Faktori koji doprinose razvoju bolesti
Faktori koji doprinose razvoju bolesti su inhibicija treptanja (pri radu na računaru, čitanju, gledanju TV-a), nošenje kontaktnih sočiva, dob (preko 45 godina), spol (žene), hormonski disbalansi (androgena insuficijencija, menopauza, disfunkcija spolnih hormona, upotreba steroida i faktora rasta), lijekovi (hormoni, antihistaminici i antidepresivi), sistemska i dermatološka oboljenja (akne, rozacea, ekcem, psorijaza, seboreja, atopija, Sjegrenov sindrom, dislipidemija), ali i oftalmološka oboljenja (disfunkcija Meibomovih žlijezda, hronični blefaritis, bolest suhog oka). Osim toga, razvoju bolesti doprinose i okolišni faktori: geografski, temperatura, vlažnost, izduvni gasovi automobila, zagađenje i alergeni.
MADE = Mask-Associated Dry Eye (suho oko vezano uz nošenje maske)
Osim tzv. maskni (akne izazvane maskom), zamagljenja naočala i iritacije lica, loša strana nošenja maske je i suho oko. Topli zrak koji se izdiše izlazi kroz gornji dio maske, pa preko očne površine, koju ostavlja suhom i uzrokuje simptome pijeska u očima, iritacije, crvenila, suhoće i svrbeža. Važno je ostati sa pacijentima u kontaktu, čak i kada njihov dolazak u polikliniku nije moguć. Ako su do sada koristili umjetne suzeu formi kapi ili gelova, trebaju sa time nastaviti. Ukoliko problem suhog oka izaziva upotreba steroidnih kapi, moguće je smanjiti broj kapanja kapi ili promijeniti terapiju. Svakom pacijentu se savjetuje da boravi u prostoru više vlažnosti (koristeći kućne ovlaživače) ili jednostavno da poveća broj kapanja umjetnih suza i češće trepće pri radu na računaru. Potrebno je pacijentima sa suhim okom opisati hroničnu prirodu njihovog stanja. Ako je suho oko udruženo sa disfunkcijom Meibomovih žlijezda, važno je, osim umjetnih suza, koristiti i steroidne lijekove, u kombinaciji sa antibiotskim mastima. Higijena kapaka sa toplim kompresama je također ključna: studije dokazuju da higijena kapaka može produžiti vrijeme pucanja suznog filma.
Jedna kineska studija je dokazala postojanje okularnih manifestacija kod 7% pacijenata u toku COVID-19 infekcije, dok je svega 1% imalo dokazane partikule virusa u brisu konjunktive putem PCR testa. Druga, francuska studija dokazala je postojanje očnih simptoma kod 36,7% pacijenata u toku COVID-19 infekcije kod hospitaliziranih pacijenata u Francuskoj.
Dobro poznavanje kliničke slike i kliničke metode dijagnostike sasvim su dovoljni za postavljanje dijagnoze suhog oka. Klinički znaci suhog oka su bulbarna vaskularna dilatacija (prošireni krvni sudovi), smanjen suzni meniskus, iregularna kornealna površina, smanjene vrijednosti na TBUT i Schirmer testu, punktatna keratopatija, kornealni filamenti i pojačan debris u suznom filmu. U samo 30% slučajeva dijagnozu suhog oka postavlja oftalmolog, u 27% porodični ljekar, a u 26% slučajeva sam pacijent.
Tri su osnovna cilja terapije suhog oka: ublažavanje simptoma i shodno tome, poboljšanje kvaliteta života pacijenta, sprječavanje mogućih komplikacija (superinfekcija, ožiljavanje), te utvrđivanje uzroka disfunkcije suznog filma (ogleda se prije svega u činjenici da liječenje svih oblika suhog oka nije jednako). U terapiji se prvenstveno savjetuje higijena kapaka (topli oblozi, masaža kapaka), a potom lokalna zamjena suza (očne kapi, gelovi, masti) za koje se savjetuje da budu bez konzervansa, a koriste se sa ciljem uspostavljanja adekvatnog volumena tečnosti i smanjenja povećane osmolarnosti suznog filma. Sljedeći korak je upotreba lokalnih antibiotskih kapi, s obzirom na to da je izmijenjeno okruženje kapaka odlična podloga za mnogobrojne mikrobe, pa kratkotrajna upotreba antibiotskih kapi i masti (tetraciklin, bacitracin, eritromicin, tobramicin ili gentamicin) može spriječiti dejstvo mikroba na rubu kapaka. Uz to, savjetuju se omega-3 dodaci prehrani, što dokazano poboljšava ukupni OSDI skor, TBUT i Meibom skor pacijenata sa disfunkcijom Meibomovih žlijezda i blefaritisom. Suho oko ne može ozbiljnije naštetiti zdravlju, ali ga je nemoguće otkloniti u cijelosti. Terapija, ipak, dobrim dijelom može biti u našim rukama.
