Autor: Aida Kasumović Bećirević, oftalmolog, FEBO
Biografija: Aida Kasumović Bećirević je specijalistica oftalmologije i optometrije, trenutno zaposlena u Očnoj poliklinici “Dr. Sefić” u Sarajevu, gdje se bavi prednjim segmentom oka, refraktivnom hirurgijom, kontaktologijom i dječjom oftalmologijom. Paralelno radi i kao asistentica na predmetima oftalmologije i optometrije na Medicinskom fakultetu SSST. Specijalizaciju je završila u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice u Zagrebu, a stručno se usavršavala u Švicarskoj, Španjolskoj i Italiji. Nositeljica je prestižnog europskog certifikata FEBO (Fellow of the European Board of Ophthalmology), a 2021. godine ostvarila je prvo mjesto na Europskom specijalističkom ispitu iz oftalmologije među više od 500 kandidata. Aktivno je uključena u znanstveni rad te unapređenje kvalitete zdravstvene skrbi.
Miopija ili kratkovidnost je refrakcijska greška oka kod koje se zrake svjetla lome ispred retine umjesto na retini, te je iz tog razloga nemoguće dobiti oštru sliku udaljenog predmeta bez potrebne korekcije. Miopija danas predstavlja jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova u oftalmologiji. Posebno zabrinjava činjenica da se miopija javlja u sve ranijoj životnoj dobi, napreduje brže nego ranije, te zahvata sve veći broj djece širom svijeta.
Miopija se zaista može smatrati globalnom epidemijom u 21. stoljeću jer, prema dostupnim podacima, danas više od trećine svjetske populacije ima miopiju, a predviđa se da bi do 2050. godine taj broj mogao porasti na čak 50 % do 60 % svjetske populacije.
Miopija se obično razvija tokom djetinjstva, i najčešće se radi o aksijalnoj miopiji, gdje je očna jabučica raste jače i postaje duža u odnosu na normalnu očekivanu vrijednosti, što posljedično rezultira zamagljenim vidom na daljinu koji zahtjeva korekciju bilo naočalama, kontaktnim lećama ili kasnije refraktivnom hirurgijom. Normalna aksijalna dužina oka kod odrasle osobe iznosi približno 23–24 mm, dok kod miopnog oka aksijalna dužina je povećana i prelazi 24 mm, a kod viših miopija može biti i iznad 26-27 mm. Svako produženje aksijalne dužine oka za 1 mm odgovara približno povećanju miopije za –2,5 do –3,0 dioptrije.
Zašto je bitno da na vrijeme otkrijemo i da pokušamo usporiti rast miopije i generalno ovu epidemiju 21.stoljeća? Poznato je da miopija povećava rizik od određenih oftalmoloških bolesti poput ablacije retine, miopskih makularnih degeneracija, katarakte i glaukoma. Znači da povećanje broja kratkovidnih osoba može dovesti do većeg broja slučajeva sa miopskim komplikacijama u budućnosti.
Iako je genetska komponenta jako važna u predviđanju kratkovidnosti, ona sama ne može objasniti ovu epidemiju. Rizični faktori s kojima se danas dodatno susrećemo su sve duže vrijeme školovanja, dugotrajan radni dan, život u urbanim sredinama i premalo vremena provedenog na otvorenom.
Dodatni faktor za koji se smatra da značajno doprinosi razvoju miopije jeste intenzvan i dugotrajan rad na blizinu. Mnogo puta smo kroz život čuli da rad na kompjueru i gledanje u mobitel uzrokuje dioptriju, no međutim ova tvrdnja nije baš tačna. Sami digitalni uređaji nisu direktan uzrok miopije, ali je način na koji ih koristimo, dugotrajno, bez pauza i uz vrlo malu radnu distancu, povezan s povećanim rizikom nastanka i progresije kratkovidnosti. Obzirom da je većina savremenih obrazovnih i profesionalnih aktivnosti danas vezana za ekrane i produžen rad na blizinu, ovaj faktor ima značajnu ulogu u globalnoj epidemiji miopije. Savremeni naučni dokazi pokazuju da se intenzivan i dugotrajan rad na blizinu, posebno kada je udružen s nedovoljnim boravkom na otvorenom i manjom izloženošću prirodnoj dnevnoj svjetlosti, danas smatra jednim od najznačajnijih promjenjivih faktora rizika za razvoj i progresiju miopije.
Možda najvažniji, a često zanemaren promjenjivi faktor u prevenciji miopije jeste vrijeme provedeno na otvorenom. Brojne kliničke studije pokazale su da redovan boravak na dnevnom svjetlu značajno smanjuje rizik razvoja kratkovidnosti kod djece. Danas se preporučuje najmanje dva sata dnevno provedena na otvorenom, pri čemu zaštitni učinak nije posljedica fizičke aktivnosti, već prije svega izloženosti prirodnom dnevnom svjetlu. Smatra se da intenzivna svjetlost potiče oslobađanje dopamina u retini, koji usporava aksijalni rast očne jabučice. Postoji prilično snažan konsenzus vodećih međunarodnih stručnih društava da je svakodnevni boravak na otvorenom jedna od rijetkih dokazano učinkovitih mjera za prevenciju nastanka miopije, te da ga treba preporučiti svoj djeci, bez obzira jesu li već kratkovidna ili ne. Ono što je važno naglasiti jeste da je učinak najizraženiji u odgađanju nastanka miopije, dok je učinak na usporavanje progresije već postojeće miopije skromniji. Međutim, osnovni problem ovog naučno utemeljenog savjeta jeste činjenica da ga je u današnjem načinu života sve teže provesti u praksi. Djeca danas od najranije dobi značajan dio dana provode u zatvorenom prostoru, učeći, čitajući ili koristeći računare, tablete i mobilne telefone, dok je vrijeme provedeno na otvorenom sve kraće. Može se gotovo sa sigurnošću reći da prosječno dijete danas provede više vremena gledajući u ekran nego gledajući u daljinu i prirodu. Prema tome, vrlo je bitno shvatiti da genetika određuje predispoziciju za razvoj miopije, ali način života u velikoj mjeri određuje hoće li se ona razviti i kojom će brzinom napredovati.
Ono što kroz praksu primjetim jeste da se jako malo pažnje obraća i na intenzitet svjetla u prostoriji dok radimo na blizu. Važno je usvojiti i zdrave vizualne navike tokom učenja i čitanja, a to podrazumijeva da radni prostor treba biti dobro osvijetljen, idealno kombinacijom prirodnog i kvalitetnog umjetnog svjetla, pri čemu se preporučuje osvijetljenost radne površine od približno 300 do 500 luksa. Stolnu lampu treba postaviti tako da osvjetljava radnu površinu bez stvaranja sjena, kod dešnjaka s lijeve, a kod ljevorukih osoba s desne strane. Na taj način smanjuje se naprezanje očiju i omogućava ugodniji rad. Jednako je važno održavati odgovarajuću udaljenost od knjige ili ekrana (oko 30–40 cm pri čitanju i pisanju), izbjegavati dugotrajan neprekidan rad na blizinu te praviti redovne pauze. Iako ove mjere same po sebi ne mogu spriječiti razvoj miopije, one smanjuju zamor očiju, potiču pravilne navike i predstavljaju važan dio savremenih preporuka za očuvanje zdravlja vida kod djece.
Roditelji često smatraju da je problem riješen kada dijete dobije odgovarajuću dioptriju, a iznenađeni su kada se ona već nakon godinu dana poveća. Razlog tome je što naočale ispravljaju vid, ali ne zaustavljaju rast oka, odnosno produženje njegove aksijalne dužine. Savremeni koncept liječenja miopije ima za cilj usporiti rast oka, smanjiti brzinu napredovanja dioptrije i na taj način umanjiti vjerovatnoću razvoja trajnih komplikacija koje mogu dovesti do značajnog gubitka vida.
Pored jednostavnih mjera koje su već spomenute (svakodnevni boravak na otvorenom, ograničavanje dugotrajnog rada na blizinu i pravljenje redovnih pauza tokom čitanja ili korištenja digitalnih uređaja), postoje i medicinske metode liječenja. Posebne naočalne leće za kontrolu miopije (MyCon, MyoCare, MyoBalance i dr.), niskodozni atropin ili ortokeratološke leće predstavljaju terapijske mogućnosti koje se danas rutinski koriste u brojnim centrima širom svijeta. Važno je naglasiti da nijedna od ovih metoda ne može dokazano izliječiti i zaustaviti rast miopije, ali može značajno usporiti njeno napredovanje ako se započne na vrijeme.
Posebno bih istaknula važnost ranog prepoznavanja djece kod koje postoji povećan rizik od razvoja ili progresije miopije. Roditelji često prvi primijete da dijete škilji, približava se televizoru ili knjizi, slabije vidi školsku tablu ili se žali na glavobolje nakon čitanja. U takvim situacijama pregled oftalmologa ne treba odgađati. Redovni preventivni pregledi, posebno kod djece čiji roditelji imaju veću kratkovidnost, omogućavaju rano postavljanje dijagnoze i pravovremeno uključivanje mjera kontrole miopije.
Posljednjih godina istraživanja na ovom polju su zaista intenzivna, skrining pregledi se uvode sve rigoroznije u predškolske i školske ustanove, te je javnost ozbiljno pristupila ovom problemu i u našoj zemlji. Kako tehnologija bude išla dalje, zasigurno će postojati još lakši i zgodniji načini na koji će i roditelji moći čak iz svojih domova uraditi kratku procjenu te shodno tome dovesti dijete na oftalmološki pregled na vrijeme. Svijest o preventivnom prvom oftalmološkom pregledu je u našoj zemlji još uvijek niska, te roditelji još uvijek ne znaju ili nisu informisani da moraju dovesti svoje dijete na prvi oftalmološki pregled s napunjene 4 godine života čak i kada je sve uredu i kada ne primijete nikakve probleme s vidom.
Danas, obzirom da imamo epidemiju miopije, bitno je educirati populaciju da to nije više samo pitanje dioptrije, nego bolest čiji tok možemo mijenjati. Rana dijagnoza, redovni oftalmološki pregledi i pravovremena primjena savremenih metoda kontrole miopije predstavljaju najbolju priliku da djeci omogućimo ne samo dobar vid danas, već i zdravije oči u odrasloj životnoj dobi.
