Herpetični keratitis predstavlja vodeći infektivni uzrok ulkusa rožnice i sljepoće u cijelom svijetu.
Piše: dr. Bojana, specijalista oftalmologije i optometrije
Dr. Bojana Pandurević je specijalista oftalmologije i optometrije. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Tokom studiranja radila kao stručni medicinski saradnik za Atlantic grupu i kao njihov predstavnik aktivno učestvovala na brojnim medicinskim skupovima. Nakon sticanja diplome 6 mjeseci radila kao doktor opštee prakse u Domu zdravlja. Tri godine radila u Srednjoj medicinskoj školi kao profesor devet medicinskih predmeta i istovremeno sticala znanje i vještine u opštoj bolnici na internom odjeljenju i odjeljenju hirurgije, te je od 2016 godine u timu Klinike Svjetlost. Specijalistički ispit iz oftalmologije položila je početkom 2021 godine.
Herpetični keratitis predstavlja vodeći infektivni uzrok ulkusa rožnice i sljepoće u cijelom svijetu. Smatra se da oko 10 miliona ljudi u svijetu ima herpetičnu bolest oka. Doktor bi uvijek trebao uzeti u obzir herpetičnu bolest rožnice kod svakog pacijenta koji ima keratitis. Više na ovu temu piše dr. Odobašić.
Postoji osam poznatih herpes virusa od kojih je najčešći uzrok keratitisa herpes simpleks virus tip 1 (HSV-1) i odgovoran je za oko 85% slučajeva. Ovaj virus se prenosi najčešće kapljično, a rjeđe direktnom inokulacijom. Može zahvatati razne dijelove oka, mada najčešće zahvata rožnicu. Važno je napomenuti da se putem zaraženih izlučevina (polnim putem ili pri rođenju) može prenijeti i HSV-2 što se manifestuje kao neonatalni konjuktivitis.
Simptomi bolesti
Herpetična upala rožnice najčešće započinje jednostrano, uz prateće simptome: suzenje očiju, fotofobiju, crvenilo očiju, osjećaj stranog tijela u oku, bol u oku, te pad vidne oštrine.
Primarna infekcija herpes simplex virusom je obično subklinička, a jedina manifestacija može biti blagi, samoograničavajući blefarokonjunktivitis, obilježen upalnim vezikulama, koje tipično zahvataju kapke i periorbitlni prostor. Nakon primarne infekcije virus se zadržava u latnetnom obliku u ganglionu n. trigeminusa, odakle može da se reaktivira, replikuje i putuje do ciljnog organa. Kod aktivacije herpes simplex virusa razlikujemo više stadijuma. Aktivaciji bolesti često prethode erozije rožnice nakon korištenja kontaktnih leća, duža upotreba steroidnih kapljica, pad imuniteta, česte prehlade ili duža izloženost suncu ili UV zračenju.
Stadijumi herpetičnog keratitisa:
- Epitelni keratitis;
- Disciformni keratitis;
- Neurotrofična ulceracija.
Epitelni keratitis je prepoznatljiv po linearno razgranatom dendritičnom ulkusu. Napredovanjem bolesti javlja se veći epitelni defekt sa geografskom ili ameboidnom konfiguracijom. A nakon zarastanja često ostanu blagi subepitelni ožiljci.
Disciformni keratitis karakteriše stromalno zadebljanje rožnice, sa često prisutnim precipitatima (Wessely-ev prsten) i mogući nabori u Descemetovoj membrani. Nakon saniranja upale najčešće ostaju blijeda stromalna zamućenja rožnice.
Neurotrofična ulceracija ovaj stadijum karakteriše defekt epitela koji ne zacjeljuje, ponekad nakon produženog lokalnog liječenja može biti povezan i sa topljenjem strome i perforacijom. U ovom stadijumu pacijent često ima i prednji uveitis.
Postavljanje dijagnoze
Za postavljanje dijagnoze je važna klinička slika. U prvoj fazi bolesti bojenjem površine rožnice (fluorescenski test) vidi se tipična promjena u obliku grančice (ili nekog drugog oblika defekta epitela), a u kasnijoj fazi uočljiv je ožiljak rožnice. Također je moguća izolacija virusa uzimanjem brisa rožnice.
Liječenje
Liječenje zavisi od vrste keratitisa od kojeg pacijent boluje.
U liječenju se koriste virostatici lokalno i sistemski, antibiotici i vitamini, debridment.
Važno je napomenuti da liječenje steroidima treba smanjiti na minimum kada je prisutna i epitelna bolest, a antivirusna zaštita bi tada trebala biti agresivnija.
Lokalni ciklosporin može biti koristan, posebno u prisustvu epitelne bolesti.
Kada herpetični keratitis dovede do trajnog oštećenja vida kao opcija ostaje transplantacija rožnice.
Kod površinskog keratitisa se preporučuje prednja lamelarna keratoplastika, dok je kod stromalnih ožiljaka rožnice neophodno raditi perforativnu keratoplastiku.
Profilaksu (antivirotici) treba razmotriti kod bolesnika s čestim recidivima ili kod onih s bilateralnom bolešću jer profilaksa smanjuje stopu recidiva za oko 50%.
Edukacija pacijenata trebala bi se usredotočiti na izbjegavanje gužve i loše higijene. Kontakt ruku i očiju treba izbjegavati koliko god je to moguće, osobito grebanje očiju prljavim rukama. Treba poticati redovno pranje ruku. Nakon što pacijent dobije dijagnozu, mora razumjeti prirodu bolesti i način širenja zajedno s potrebnim preventivnim mjerama. Također bi trebao dobiti odgovarajuće savjete o mogućim komplikacijama zbog neadekvatnog pridržavanja liječenja.
