Melisa Ahmedbegović-Pjano: Bioničko oko funkcioniše tako što spaja gap između svjetlosti koja ulazi u oko i optičkog nerva

Električni dovodi impuls i informacije do mozga koji će formirati sliku – kako bismo vidjeli.

Predstavljamo vam prim.dr.sc. Melisu Ahmedbegović-Pjano, specijalistu oftamologije. Završila Medicinski fakultet u Sarajevu 2001. godine. Prim.dr.sc. Melisa Ahmedbegović Pjano završila je Medicinski fakultet u Sarajevu 2001 godine, a specijalizaciju iz područja oftalmologije 2005 godine. Do 2011 zaposlena je u očnoj Klinici KCUS kada prelazi u Kliniku Svjetlost u Sarajevu gdje je i danas zaposlena kao specijalista oftalmologije, refraktivni hirurg. Nakon završenog postdiplomskog studija odbranila je magistarski rad pod nazivom „Uloga pahimetrije u pristupu pacijentima sa primarnim glaukomom otvorenog komornog ugla, normotenzivnim glaukomom i okularnom hipertenzijom“ Doktorsku disertaciju odbranila je 2016. godine na temu “Uporedbe rezultata implantacije dvaju vrsta fakičnih intraokularnih leća za korekciju miopije.” U aprilu 2019. godine dodijeljeno joj je zvanje Primarijus, kao priznanje za dugogodišnji uspješan rad i na ostvarenim posebnim rezultatima na zaštiti zdravlja stanovništva i razvoju zdravstva. Dr. Ahmedbegović Pjano bavi se prednjim segmentom oka i refraktivnom hirurgijom. Usavršavanje iz područja refraktivne hirurgije obavila je u Zagrebu pod mentorstvom prof. Nikice Gabrića i dr. Maje Bohač. Dr. Pjano je usko specijalizirana za lasersko skidanje dioptrije te je do sada izvela preko 15.000 ovih zahvata. Učesnik je mnogobrojnih stručnih sastanaka, radionica i kongresa iz oblasti oftalmologije, kako kod nas tako i u inostranstvu tako da je u kontinuiranoj edukaciji iz te oblasti. Član je Europskog udruženja za kataraktu i refraktivnu hirurgiju te Hrvatskog društva za kataraktu i refraktivnu hirurgiju. Redovno sudjeluje kao aktivni predavač na godišnjim sastancima istih. Kao autor i koautor učestvovala je u izradi većeg broja naučnih radova.U nastavku teksta pročitajte kako bioničko oko funkcioniše tako što spaja gap između svjetlosti koja ulazi u oko i optičkog nerva.

Većina nas uzima vid zdravo za gotovo. Možemo vidjeti stabla kako se njišu na povjetarcu i jato ptica koje se uzdiže u visine. Za nas je to svakodnevnica, a za nekog luksuz koji si ne mogu priuštiti. U današnjem dobu, svijetom hoda 285 miliona ljudi, tapkajući u stalnom mraku. Oftalmologija je daleko došla kada je u pitanju korekcija kvalitete vida, no za vidno-onesposobljene ljude prave inovacije tek dolaze. Jedna od tih inovacija kao da je izašla direktno iz znanstveno-fantastičnog romana. Riječ je o bioničkom oku. Bioničko oko, ili sistem retinalne proteze, funkcioniše tako što spaja gap između svjetlosti koja ulazi u oko i optičkog nerva koji dovodi električni impuls i informacije do mozga koji će formirati sliku – kako bismo vidjeli.

Retina predstavlja sloj stanica smješten na stražnjem zidu unutrašnjosti oka. Svjetlost prolazi kroz rožnicu, preko leće i pada na retinu stimulirajući njene stanice osjetljive na svjetlost. Informacija se potom prenosi preko optičkog nerva do centara za vid. Ukoliko su optički nerv i centri za vid očuvani, a fotoreceptori u retini oštećeni, danas je moguće postaviti elektronski čip na očnu pozadinu. Jedan od takvih uređaja zove se Argus II od kompanije Second Sight. On će, zajedno sa posebnim naočalama, registrovati svjetlost te stimulisati optički nerv omogućujući slijepoj osobi da vidi. Mana trenutne tehnologije je njen ograničeni rezultat. No sa obzirom na brzinu tehnološkog napretka, samo je pitanje vremena kada ćemo omogućiti slabovidnim i slijepim osobama savršen vid.Ali šta poslije toga? Oftalmologija se ne zaustavlja na tome. To je i ljepota ove nauke. Bioničke oči bi nam, u budućnosti, mogle pružiti neke od pogodnosti o kojima nismo ni sanjali. Budući da svjetlost dolazi u različitim valnim duljinama, ljudi mogu vidjeti svojim okom samo spektar obojene svjetlosti. Trenutno postoji tehnologija koja nam omogućuje da vidimo čitav elektromagnetni spektar, uključujući infracrvenu svjetlost, radio i gama talase, pa čak i gasove. Spajanjem tih tehnologija i njihovim prilagođavanjem našem optičkom sistemu, mogli bismo vidjeti dimenzije o kojima u ovom trenutku ne možemo ni maštati. Proći će nekoliko desetljeća prije negoli se ova tehnologija razvije – no do tad, polja istraživanja i napretka ostaju perspektivna a naučnici željno iščekuju nova otkrića.