Leća tokom godina života gubi svoju elastičnost čime se smanjuje i njena moć akomodacije što se u određenoj životnoj dobi manifestira kao staračka dalekovidnost (prezbiopija). Daljim starenjem leća postepeno, brže ili sporije, smanjuje svoju prozirnost što će na kraju dovesti do nastanka staračke mrene.
Piše: Dr. Adel Smajlović, specijalista oftalmolog
Biografija: Dr. Adel Smajlović, specijalista oftalmolog je diplomirao na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 2007 godine. Specijalistički ispit položio je 2013 godine na Klinici za očne bolesti u Sarajevu. Zaposlen na Odjelu oftalmologije Kantonalne bolnice Zenica. Uže polje rada i interesovanja mu je hirurgija katarakte i medical retina.
Operacija mrene je sigurna i efikasna hirurška metoda koja vraća vidnu oštrinu. Izbor intraokularne leće je individualan za svakog pacijenta i zavisi od njegovih potreba, očekivanja, želja kao i od zdravstvenog stanja oka. Razvoj intraokularnih leća kroz unaprijeđenje dizajna i upotrebu novih materijala je konstantan. Za časopis Oculus piše dr. Smajlović.
Dioptrijski aparat oka
Rožnica, očna vodica, leća i staklasto tijelo predstavljaju optički aparat oka. Glavna uloga je u propuštanju svjetlosnih zraka do fotoreceptora mrežnice. Za tu ulogu preduslov predstavlja njihova prozirnost. Rožnica i leća su odgovorne za stvarni refrakcijski efekat, dok očna vodica u prednjoj očnoj sobici i staklasto tijelo gotovo da i nemaju dioptrijsku vrijednost. Cijelo oko ima refraktivnu snagu od oko 59 dioptrija (dpt ili D). Od toga 75% refrakcijske vrijednosti pripada rožnici (oko 43 D) a ostalih 25% (19 D) pripada leći u relaksiranom, neakomodiranom stanju. Zahvaljujući sposobnosti mijenjanja svoje zakrivljenosti (akomodacija) leća predstavlja jedini dio dioptrijskog aparata oka koja može mijenjati refrakcijsku snagu čime doprinosi promjeni fokalne dužine oka tako da se može fokusirati na predmete na različitoj udaljenosti.
Promjene u leći
Leća tokom godina života gubi svoju elastičnost čime se smanjuje i njena moć akomodacije što se u određenoj životnoj dobi manifestira kao staračka dalekovidnost (prezbiopija). Daljim starenjem leća postepeno, brže ili sporije, smanjuje svoju prozirnost što će na kraju dovesti do nastanka staračke mrene. Leća može postati zamućena i zbog drugih faktora, određenih metaboličkih bolesti (dijabetes), upalnih promjena (uveitis), može bit urođena (kongenitalna) mrena ili nastati nakon povrede oka (traumatska mrena). Uzroci mogu biti i udruženi, npr. staračke i dijabetične promjene leće.
Mrena, bilo koje etiologije, se može ukloniti isključivo operativnim zahvatom. Tokom vremena hirurgija katarakte je evoluirala, od intrakapsularne metode bez ugradnje umjetne leće, preko ekstrakapsularne metode sa ugradnjom rigidne PMMA umjetne leće do današnjeg standarda operacije mrene fakoemulzifikacijom sa ugradnjom različitih, uglavnom akrilnih savitljivih umjetnih leća.
Savremena operacija mrene sa implantacijom intraokularne leće je najčešća i najefikasnija hirurška procedura u medicini.
Vrste umjetnih intraokularnih leća (IOL)
Intraokularna leća je medicinski implant kojim se zamijeni zamućena prirodna leća kod operacije mrene ili rjeđe prozirna prirodna leća radi korekcije refrakcijskih anomalija.
Historijat
Prvu uspješnu implantaciju intraokularne leće je izveo engleski oftalmolog Harold Ridley u Londonu 1949 godine. Leća je napravljena od polimetilmetakrilata (PMMA), vrste plastičnog materijala koji se pokazao inertnim u oku. Širu primjenu u oftalmologiji je našla tek 70-tih godina prošlog vijeka razvojem hirurških tehnika i dizajna same leće.
Dizajn i vrste materijala
Intraokularna leća se sastoji od centralnog optičkog dijela i dva haptika (nožica) koje pozicioniraju IOL. Mogu biti napravljene iz jednog dijela (one piece) ili tri dijela (three piece).
Trenutno u upotrebi su akrilne i silikonske intraokularne leće. Silikon je savitljiv a akrilni materijali mogu biti rigidni kao već spomenuti PMMA ili savitljivi hidrofobni i hidrofilni akrilat. Prednost savitljivih leća je očita, potreban je manji operativni rez da bi se IOL implantirao u oko što daje bolje postoperativne rezultate i brži oporavak nakon operacije.
Prema svojim refrakcijskim osobinama intraokularne leće mogu biti:
Monofokalne leće su najčešći tip IOL-a koji se implantira prilikom operacije mrene. Ove leće imaju samo jednu fokalnu dužinu, obično prilagođenu za jasan vid na daljinu, tako da su pacijentu nakon operacije i dalje potrebne naočale za blizinu (čitanje). U slučaju operacije mrene i drugog oka postoji mogućnost da se pacijentu u jedno oko implantira leća dioptrijske vrijednosti prilagođena jasnom vidu na daljinu, a u drugo oko leća sa dioptrijom za blizinu čime se gubi potreba za naočalama, tkz. monovizija. Međutim ovim se u određenoj mjeri gubi stereoskopski vid i dubinska percepcija.
Multifokalne leće su dizajnirane da omoguće jasan vid na različitim udaljenostima, odnosno da u potpunosti zamijene akomodativnu sposobnost prirodne leće. To se postiže posebnim dizajnom centralnog optičkog dijela u formi koncentričnih prstenova sa različitim fokalnim dužinama. Iako su stalno u razvoju, od bifokalnih, trifokalnih, sada multifokalnih leća, još uvijek ne omogućavaju apsolutno jasan vid na svim udaljenostima.
Torične leće korigiraju astigmatizam. Za ovaj tip IOL-a je jako bitna precizna implantacija u oko, odnosno leća mora biti postavljena pod tačno određenim uglom na vidnu osovinu da bi ispravila refrakcijsku anomaliju, slično kao kod pozicioniranja cilindričnih stakala u okvirima naočala.
Multifokalne torične leće predstavljaju kombinaciju gore navedenih, istovremeno korigiraju astigmatizam i omogućavaju jasan vid na različitim udaljenostima.
Koju leću implantirati? Zavisi od više faktora kao što su starost pacijenta, eventualne druge bolesti oka, zanimanje pacijenta, stil života i slično.
Sve današnje intraokularne leće imaju UV zaštitu i na taj način štite dublje strukture oka, prije svega makulu mrežnice od štetnog djelovanja UV zraka.
