Bakterijski konjunktivitis se obično prenosi direktnim kontaktom sa oboljele osobe ili kontaminiranih predmeta. Loše higijenske navike povećavaju rizik od infekcije.
Dr. Adel Smajlović, specijalista oftalmolog
Dr. Adel Smajlović, specijalista oftalmolog je diplomirao na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 2007 godine. Specijalistički ispit položio je 2013 godine na Klinici za očne bolesti u Sarajevu. Zaposlen na Odjelu oftalmologije Kantonalne bolnice Zenica. Uže polje rada i interesovanja mu je hirurgija katarakte i medical retina.
Konjunktiva (spojnica) oka je mukozna membrana koja započinje na rubovima kapaka, prekriva njihovu unutrašnju stranu gdje je čvrsto vezana za tarzuse, zatim prelazi na bulbus i prekriva prednji dio sklere za koju je labavo vezana za Tenon-ovu kapsulu, sve do limbusa gdje se čvrsto veže. Na mjestu prelaska palpebrarne u bulbarnu konjunktivu formira gornji i donji forniks gdje je konjunktiva slobodna i nezategnuta da bi omogućila nesmetano pokretanje bulbusa. Na mjestima gdje je slabije vezana u patološkim stanjima lako postaje edematozna. Detaljno kroz tekst o bakterijskom konjuktivitisu piše dr. Smajlović. Konjunktivitis je jedna od najčešćih dijagnoza koja se postavlja u svakodnevnoj, kako primarnoj, tako i oftalmološkoj praksi i glavni je uzrok simptoma “crvenog oka”. Iako nije glavni uzrok morbiditeta, zbog visoke prevalence ima socijalni značaj zbog velikog uticaja na izostanke sa posla ili škole.
Konjunktivitis predstavlja upalu konjunktive oka koja po svojoj etiologiji može biti bakterijska, virusna, fungalna, alergijska i toksična.
Na samom rođenju, prilikom vaginalnog poroda, konjunktivu koloniziraju bakterije. Obzirom da neke od bakterija mogu biti patogene, profilaktički se odmah nakon poroda, ukapavaju antibiotske kapi u prevenciji neonatalnog konjunktivitisa. Spektar normalne bakterijske flore konjunktive varira sa životnom dobi a zavisi i od geografskog područja. Bitna je jer kompetitivno inhibira patogene sojeve bakterija.
Bakterijski konjunktivitis se obično prenosi direktnim kontaktom sa oboljele osobe ili kontaminiranih predmeta. Loše higijenske navike povećavaju rizik od infekcije. Češći je u socijalnim uslovima gdje živi ili boravi veći broj osoba kao što su škole i vrtići, vojne kasarne i slično. U ostale riziko faktore spadaju: loša higijena i održavanje kontaktnih leća, kontaminirana kozmetika, očne bolesti kao što su suho oko, blefaritis, ektropion, entropion, stenoze suznih kanala, zatim strana tijela u oku, nedavne hirurške procedure na oku, dugotrajna upotreba određenih topikalnih lijekova, imunokompromitirani pacijenti. Bakterijski konjunktivitis je infekcija koja se može pojaviti samo na jednom oku, istovremeno na oba oka ili što je najčešće započeti na jednom oku a potom se prenijeti i na drugo oko. Prema kliničkoj slici i dužini trajanja razlikujemo akutni i hronični konjunktivitis.
Najčešći uzročnici akutnog bakterijskog konjunktivitisa su Staphylococcus aureus, Streptococcus viridans, Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae, Pseudomonas aeruginosa i Proteus mirabilis. Glavni uzročnik hroničnog bakterijskog konjunktivitisa je Chlamydia trachomatis, dok Neisseria gonorrhoeae izaziva hiperakutni konjunktivitis. Posebnu pažnju zaslužuje meticilin rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA) čija incidenca, kao uzročnika konjunktivitisa kontinuirano raste.
Simptomi:
- Crveno oko
- Sekret
- Ljepljivi kapci (obično ujutro nakon buđenja)
- Osjećaj nelagode, žuljanja, peckanja, bockanja
- Suzenje
- Fotofobija
- Promjenjiva ili smanjena vidna oštrina
Znaci:
- Injekcija bulbarne konjunktive
- Papilarna reakcija palpebrarne konjunktive
- Purulentni, muko-purulentni ili serozni sekret
- Hemoza
- Eritem kapaka
Većina bakterijskih konjunktivitisa je samolimitirajuća bolest i obično prolazi unutar 10 dana i bez liječenja. Međutim terapija antibioticima je pokazala brže izliječenje, manje izražene simptome i manji broj recidiva. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, a liječenje provodi empirijski topikalnim antibioticima širokog spektra u obliku kapi i masti.
Rijetko, u težim slučajevima, kao kod gonokoknog keratokonjunktivitisa i hlamidijalnog konjunktivitisa liječenje se provodi i sistemskim antibioticima.
Idealno antibiotik bi trebalo uključiti ciljano prema uzročniku infekcije a na osnovu mikrobiološke analize koja nije uvijek dostupna. Uzimanje brisa oka, zasijavanje na bakteriološkim hranjivim podlogama i antibiogram zahtijevaju vrijeme tako da se ne koriste u svakodnevnoj praksi. U slučajevima hroničnog konjunktivitisa kada nema poboljšanja kliničke slike na datu terapiju ili postavljanju diferencijane dijagnoze prema drugim uzročnicima konjunktivitisa (virusni, alergijski) potrebno je uraditi mikrobiološku analizu i uključiti terapiju shodno nalazu.
Osim antibiotika, kao suportivna terapija za ublažavanje tegoba mogu se korisiti lokalno antiseptične obloge (3% rastvor borne kiseline) i topikalno lubrikanti u obliku gela ili kapi.
