Pacijenti sa „neudobnosti kontaktnih leća“ pokazuju različite simptome, uključujući osjećaj stranog tijela, suhoću, naprezanje očiju i zamagljen vid. Nelagoda na kraju dana također je tipična, a simptomi su gori noću nego danju. 

Piše: Prim. mr. sci. Dizdarević Admira

Biografija: Prim. mr. sci. dr. Admira Dizdarević jespecijalista oftalmologije od 2008 godine. Načelnik je Odjela oftalmologije Kantonalne bolnice u Zenici. Magistar medicinskih nauka od 2010 godine, počasno zvanje primarijus stekla je 2019 godine. Autor je i koautor više stručnih i naučnih radova. Edukacije iz oftalmologije je obavljala u kliničkim centrima u Pragu, Ljubljani, Beogradu, Zagrebu i Tuzli.

Kako bi kontaktne leće bile u potpunosti udobne, važno je voditi pravilnu brigu o njima, te se pridržavati svih uputa oftalmologa. Neovisno o pravilnoj brizi i higijeni pri rukovanju lećama, današnji životni ritam često uzrokuje „neudobnost kontaktnih leća“, te osjećaj umora na kraju radnog dana.

Uzroci neudobnosti su višestruki i mogu biti povezani sa samom kontaktnom lećom ili okolinom. Uzroci „neudobnosti kontaktnih leća“ vezani uz kontaktne leće uključuju materijal, dizajn i njegu kontaktne leće. Uzroci povezani sa okolišem uključuju faktore specifične za pacijenta, usklađenost i stanje očne površine.

Određene studija su pokazala da je 24% ispitanika s historijom korištenja kontaktnih leća trajno prekinulo nošenje kontaktnih leća, a 26,3% tadašnjih nositelja kontaktnih leća osjećalo se nezadovoljno svojim kontaktnim lećama. Simptomi suhog oka bili su najčešći prigovori obje skupine ispitanika.

Mehanizam bolesti suhog oka povezane s kontaktnim lećama

Kad se kontaktna leća postavi na očnu površinu, suzni film se razdvaja u suzni film prije i suzni film poslije leće. Budući da se suzni film odvaja, volumen vodenog sloja na suznom filmu pred lećom se smanjuje. Vlažnost površine kontaktnih leća nije toliko visoka kao površina rožnice zbog nedostatka hidrofilnog sloja mucina. Stoga suzni film pred lećom postaje nestabilan i lako se lomi u kratkom razdoblju nakon treptanja. Budući da suzni film funkcionira kao lubrikant, trenje između kapka i očne površine povećava se na mjestu pucanja suznog filma. Ako volumen suza nije dovoljan, suzni film nakon leće također postaje tanak, a trenje između kontaktne leće i površine rožnice – konjunktive se povećava. Ovo trenje između kontaktne leće i očne površine može uzrokovati osjećaj nelagode i stranog tijela.

Meibomove žlijezde igraju ključnu ulogu u održavanju zdravog suznog filma osiguravajući sastojke lipidnog sloja na suznoj tekućini. Lipidni sloj stabilizira suzni film sprečavajući isparavanje vodene komponente i snižava površinsku napetost suznog filma. U nekim radovima je prikazano povećano propadanje ovih žlijezde kod nositelja kontaktnih leća. Detaljan mehanizam nije jasan, ali postoje dvije mogućnosti. Jedan je indirektan mehanizam, objašnjen smanjenjem vodene zapremine u suznom filmu prije leće, drugi je direktni mehanizam, objašnjen izravnom mehaničkom stimulacijom Meibomovih žlijezda kontaktnom lećom.

Svojstva kontaktnih leća također mogu uticati na pojavu simptoma suhog oka (koeficijent trenja površine meke kontaktne leće, sadržaj vode, svojstva površine, vlačni modul kontaktne leće i dizajn ruba).

Treptanje je također bitno za održavanje zdrave površine oka. Posebno među nositeljima RGP (rigidne gas propusne) leće, stopa ispitanika s nepotpunim treptajem kod kojih se kapak ne zatvara u potpunosti veća je nego kod onih koji ne nose RGP leće. U osoba koje nose meke kontaktne leće nema podataka o nepotpunom treptaju.

Trenje između kontaktne leće i keratokonjunktivalne površine uzrokovat će upalu na površini oka. Ove promjene mogu dovesti do infiltracije upalnih stanica, što može rezultirati lučenjem upalnih citokina i matriks – metaloproteaza koji mogu uzrokovati oštećenje površinskog epitela oka i posljedičnu nestabilnost suznog filma.

Pacijenti sa „neudobnosti kontaktnih leća“ pokazuju različite simptome, uključujući osjećaj stranog tijela, suhoću, naprezanje očiju i zamagljen vid. Nelagoda na kraju dana također je tipična, a simptomi su gori noću nego danju. Za liječenje bolesti suhog oka neophodna je pravilna dijagnoza. Danas se predlaže  koncept dijagnoze orijentirane na suzni film. Prema ovom konceptu, svaki sloj suznog filma se prvo procjenjuje. Nakon toga se započinje liječenje prema abnormalnosti svakog sloja suznog filma.

Tretman „neugodnosti kontaktnih leća“usmjeren na suzni film

Rješenje za ovaj problem najčešće su umjetne suze ali kod kupovine umjetnih suza važno je slijediti upute oftalmologa, jer nisu sve umjetne suze kompatibilne s kontaktnim lećama. Preparati umjetnih suza povećavaju udobnost nošenja kontaktnih leća. Aktivna tvar u sastavu kapi za oči je natrij hijaluronat koji se normalno pojavljuje u očnoj vodici, staklovini i drugim dijelovima ljudskog organizma, a povećava stabilnost suznog filma, poboljšava stvaranje suza i potiče zacjeljivanje ozljeda rožnice. Sadrže fotosenzibilni konzervans koji se, izložen svjetlosti, razlaže na prirodne sastojke suza – vodu i natrij klorid pa nema dodatne iritacije oka.

Kako povećati udobnost kontaktnih leća?

Prije stavljanja leća ukapajte po jednu kapljicu umjetnih suza u svako oko ili na  kontaktnu leću.

Koristite kapi tokom dana po potrebi, kako bi oči ostale vlažne.

Kada ste u vrlo suhom okruženju, poput jako grijanih prostora, možda ćete morati češće koristiti kapi. Ukoliko dugo vremena provodite za računarom, napravite pauzu svakih sat vremena od 5 minuta i ukapajte po jednu kapljicu umjetnih suza u svako oko. Prije skidanja kontaktnih leća ukapajte po jednu kapljicu umjetnih suza u svako oko, kako bi lakše skinuli leće.

Neodgovarajuće umjetne suze mogu smanjiti providnost kontaktnih leća, a s tim dolazi do smanjene vidne oštrine i intenziviranja „neudobnosti kontaktnih leća“.

Liječenje usmjereno na kontaktne leće preporučuje promjenu kontaktnih leća. Postoje mišljenja da su kontaktne leće s visokim sadržajem vode povezane s manjom debljinom sloja lipida od kontaktnih leća s niskim sadržajem vode. Visok sadržaj vode može apsorbirati suznu tekućinu u kontaktnu leću, što kasnije smanjuje debljinu suznog filma prije i nakon leće.