Suho oko

Suze su važne za cjelokupno zdravlje naših očiju i vida

Piše: Mr. sci. dr. Darko Ler, specijalista oftalmologije

 

Biografija: Mr. sci. dr. Darko Ler, specijalista oftalmologije rođen je u Sarajevu. Nakon završene gimnazije u Sarajevu odlazi na studij medicine u Austriju gdje je diplomirao. U Sarajevu polaže specijalistički ispit i pohađa postdiplomske studije. U toku specijalizacije se usavršava u mnogim centrima u zemljama regiona i Evropske unije. Usko je specijaliziran za hirurgiju prednjeg segmenta oka. Trenutno obnaša funkciju šefa Odjela za oftalmologiju Opće bolnice u Sarajevu.

 

 

Suho oko ili tačnije rečeno sindrom suhog oka je jedan od najčešćih razloga za javljanje pacijenata na pregled kod oftalmologa. Sindrom suhog oka može nastati kod bilo koga, ali postaje puno učestaliji sa starenjem. Kod starijih osoba je pogođena jedna trećina populacije, a kod mlađih svaki deseti pripadnik ove populacije. Kod ženskog spola je puno učestaliji nego kod muškog. Kroz razgovor sa dr. Ler, objasnio nam je zašto nam suze služe, koja je njihova funkcija, te sve o suhom oku što možete pročitati u narednim redovima.

Po definiciji sindrom suhog oka je multifaktorijalno uslovljeno oboljenje okarakterizirano slabim suznim filmom i hiperosmolarnošću, raznovrsnim očnim simptomima, inflamacijom, oštečenjem površine oka (rožnice) i neurosenzornim abnormalnostima. Sve ovo dovodi do lošijeg kvaliteta života i nezadovoljstva pacijenata. Sindrom suhog oka je hronično oboljenje koje nije opasno, ali je naporno za pacijente i iziskuje angažman pacijenata kako bi sebi olakšali smetnje i popravili kvalitet života.

MEHANIZMI NASTANKA SINDROMA SUHOG OKA

Suze su važne za cjelokupno zdravlje naših očiju i vida. Svaki put kada trepnemo, sloj suza se širi poput zaštitnog filma na prednjoj površini našeg oka. Ukoliko ne trepćemo dovoljno često, površina oka se suši, te može doći do iritacije, upale, pa i smanjenje vidne oštrine.

Suze stvaraju na površini oka tzv. suzni film, koji se sastoji od tri sloja.

Neposredno na površini rožnice i spojnice nalazi se mukozni sloj, koji je produkt vrčastih stanica spojnice.

Drugi sloj je vodeni sloj kojeg proizvode suzne žlijezde. Sastoji se od oko 60 različitih proteina, elektrolita i vode. Lizozim, najzastupljeniji je glikolitički enzim (20-40% ukupnog proteina), koji može razbiti bakterijske stanične stijenke.

Oba sloja, mukozni i vodeni su pokrivena lipidnim (masnim) slojem, koji je produkt Meibomovih žlijezda na rubu očnih kapaka. Njegova glavna funkcija je usporiti isparavanje suza i ravnomjerno širiti suze po površini oka. Može također djelovati kao barijera protiv vanjskih čestica.

Svaka promjena ravnoteže troslojnog suznog filma može uzrokovati oštećenja, koja mogu dovesti do poremećaja kao što je suho oko.

Naš suzni film ima važne funkcije:

  • Drži površinu oka konstanto vlažnom i time osigurava normalno funkcionisanje oka,
  • Olakšava kretanje kapaka podmazivanjem rožnice,
  • Smanjuje rizik od infekcije oka,
  • Održava površinu oka glatkom i čistom,
  • Uklanja i štiti oko od stranih tijela,
  • Štiti rožnicu i spojnicu od vanjskih i hemijskih podražaja, kao i temperaturnih promjena,
  • Opskrbljuje rožnicu kisikom i hranjivim tvarima, odnosno održava vitalnost rožnice.

Po načinu nastanka sindrom suhog oka možemo svrstati u tri različita tipa:

  • Hiposekrecijski tip suhog oka uzrokovan je smanjenom proizvodnjom vodene komponente suza u suznoj žlijezdi. Uzroci nedovoljne proizvodnje suza mogu biti autoimune bolesti (npr. Sjögrenov sindrom), druge bolesti koje zahvaćaju suznu žlijezdu i suzne kanale, lijekovi, zračenje, te ozljede suzne žlijezde ili ličnog živca. Ipak, najčešće je uzrok slabije proizvodnje suza nepoznat i povezuje se sa promjenama suzne žlijezde u starijoj dobi.
  • Evaporativni tip suhog oka uzrokovan je brzim isparavanjem suza sa površine oka. Češći je od hiposekrecijskog tipa suhog oka. U prvom redu uzrokovan je nedovoljnom kvalitetom suznog filma zbog disfunkcije Meibomovih žlijezda (MGD, eng. Meibomian gland dysfunction). Ove žlijezde nalaze se u rubu kapaka i odgovorne su za lipidni (masni) sloj suza koji sprječava njihovo isparavanje. Promijenjeni sekret Meibomovih žlijezda uzrokuje njihovo začepljenje što pogoduje razvoju bakterijske upale ruba kapaka (blefaritis) i upale površine oka koja je u podlozi svakog suhog oka.

Kod žena je nešto češći uzrok disfunkcije nedovoljna sekrecija lipida zbog atrofije Meibomovih žlijezda, pri čemu vrlo važnu ulogu igra mijenjanje hormonalnog statusa. Disfunkciji Meibomovih žlijezda pridonose i lijekovi, prvenstveno oni koji utječu na hormonski status. Osim disfunkcije Meibomovih žlijezda, na povećano isparavanje suza može utjecati i smanjeno treptanje (rad za računalom), nepotpuno zatvaranje kapaka (lagophthalmus), suha ili vjetrovita okolina, nedostatak vitamina A, nošenje kontaktnih leća i drugo.

  • Mješoviti tip – hiposekrecijski i evaporativni.

UZROCI SUHOG OKA

Starenje – proizvodnja suza se smanjuje. Kod žena naročito izraženo tokom i nakon menopauze.

Disfunkcija Meibomovih žlijezda – brže isparavanje suza sa površine oka.

Sistemski lijekovi – određeni antihistaminici, antihipertenzivi, diuretici, antidepresivi, anksiolitici, kortikosteroidi, hormononski preparati itd.

Topikalni lijekovi za oko – npr. kapi za glaukom koje sadrže određene konzervanse toksične za površinu oka.

Druga oboljenja oka i okoline oka – blefaritis, ektropij, entropij, lagoftalmus, alergije, ožiljci rožnice nakon mehaničke, hemijske ili termičke povrede oka, itd.

Operativni zahvati na oku i kapcima – refraktivna hirurgija (LASIK), keratoplastike, plastike kapaka, itd.

Dugotrajno i najčešće pogrešno nošenje kontaktnih leća.

Sistemska oboljenja – razna autoimuna oboljenja (npr. Sjögrenov sindrom i reumatoidni artritis), oboljenja štitne žlijezde, itd.

Faktori okoline i uslovi života – boravak u klimatiziranim, zadimljenim i prašnjavim prostorima. Dugo gledanje u računar koje za posljedicu ima smanjenu učestalost treptanja. Izloženost toksičnim isparavanjima.

SIMPTOMI

Simptomi suhog oka mogu biti raznovrsni i razlikuju se od osobe do osobe. Ovo su neki od najčešćih simptoma na koje se pacijenti žale:

Peckanje, žarenje i osjećaj pritiska u očima.

Osjećaj stranog tijela u oku, najčešće opisan kao „pijesak u oku“.

Epihora, odnosno pojačano suzenje oka, je veoma čest simptom koji zbunjuje pacijente jer im je rečeno da imaju suhe oči. Upravo ta suhoća očiju izaziva refleksno pojačano izlučivanje suza kao obrambeni odgovor našeg organizma na suhu rožnicu.

Nespecifična bol, tupa ili oštra, u nekim dijelovima oka, iza oka, oko orbite itd.

Crvenilo oka koje se često pogoršava korištenjem pogrešnih kapi za oči koje sadrže vazokonstriktore. Vazokonstriktori kratkoročno smanjuju crvenilo, ali dugoročno dovode do jačeg i dugotrajnijeg crvenila nakon prestanka djelovanja kapi (rebound effect).

Kratkotrajno zamućenje vida se često opisuje, većinom kao odsjaji oko izvora svjetla. Važno je napomenuti da sindrom suhog oka ne dovodi do trajnog oštećenja vida, osim u ekstremnim slučajevima koji su veoma rijetki.

Osjećaj teških, umornih kapaka i otežanog otvaranja očiju.

POSTAVLJANJA DIJAGNOZE

Sindrom suhog oka može imitirati mnoga druga očna oboljenja. Zbog toga je veoma važno postaviti pravilno dijagnozu, odnosno isključiti druga oboljenja koja bi mogla uzrokovati slične simptome. Ne postoji jedan patognomičan simptom ili promjena na oku („zlatni standard“) koja bi osigurala postavljanje dijagnoze suhog oka. Iz tog razloga je potrebno detaljno analizirati simptome i promjene na oku.

Kao kod svakog drugog oboljenja, anamneza je prvi i najvažniji korak pri postavljanju dijagnoze. Razgovor sa pacijentom o simptomima, drugim oboljenjima, lijekovima koje koriste, operativnim zahvatima na oku, uslovima na radu, itd.

Postoji niz testova koji nam pomažu procijeniti kvalitet suza i suznog filma (Schirmerov test, TBUT (Tear Film Break-up Time), LIPCOF test, itd.

Bojenje rožnice raznim agensima (Fluorescein zelena i slično) pomaže pri procijeni oštećenja koja su već nastala na rožnici i pri propisivanju adekvatne terapije.

Detaljan pregled kapaka, naročito rubova kapaka, je od velike važnosti jer nam može otkriti razlog za pojavu suhog oka, bilo da se radi o mehaničkom oštećenju, lošem prianjanju kapaka na rožnicu ili upalnih promjena žlijezda u rubovima kapaka.

Ukoliko postoji sumnja na sistemsko oboljenje koje je povezano sa ovim sindromom, potrebno je uraditi adekvatnu dijagnostiku, kako bi se dokazao, odnosno isključio sistemski problem i prema tome korigovati terapiju i eventualno uključiti druge specijalnosti u tretman pacijenta.

TRETMAN I PREVENCIJA

Osim u rijetkim slučajevima, sindrom suhog oka je nemoguće konačno izliječiti. Liječenje sindroma suhog oka svodi se na olakšanje tegoba, sprječavanje težih oštećenja rožnice, te omogućavanje pacijentima da vode funkcionalan život i pružiti im bolju kvalitetu života.

U lakšim slučajevima suhog oka primjenjuju se kapi koje su dostupne bez recepta. To su umjetne suze ili lubrikantne kapi i mogu se kupiti u apotekama. Također, postoje lubrikanti u obliku gela i obično se upotrebljavaju tokom noći. U težim slučajevima suhog oka postoji mogućnost liječenja lokalnom primjenom ciklosporinskih ili serumskih kapi. Sljedeći korak bi bila implantacija silikonskih čepića u suzne kanaliće kako bi se usporilo oticanje suza iz oka. Ako postoji problem u položaju i funkciji kapaka može se pristupiti operativnom zahvatu i tako ublažiti ili ukloniti simptome. U slučaju da pacijent ima sistemsko oboljenje koje utječe na vlažnost oka, osim liječenja očnih simptoma potrebno je liječiti i osnovno oboljenje.

Važnu ulogu u smanjenju simptoma također ima i prilagođavanje radnog i kućnog okruženja. Preporučuje se ograničiti boravak u klimatiziranim, zadimljenim i prašnjavim prostorima, te ako je moguće, rad na računalu svesti na minimum i svakih 20-ak minuta praviti pauze kako bi se oči odmorile i učestalost treptaja vratila u normalan ritam.

Leave a Reply