Oko često vidi ono što ostatak organizma još ne otkriva.

Piše: dr. Ines Matoc Kasumović, specijalista oftalmologije i optometrije

Dr. Ines Matoc Kasumović specijalistica je oftalmologije i optometrije s bogatim kliničkim, znanstvenim i nastavnim iskustvom. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a specijalizaciju završila u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice u Zagrebu, gdje je obnašala dužnost šefa specijalizanata. Nositeljica je prestižne titule Fellow of the European Board of Ophthalmology (FEBO), a njezina područja posebnog interesa su glaukom te okuloplastična i rekonstruktivna kirurgija. Od 2019. godine djeluje u Privatnoj očnoj poliklinici „Dr. Sefić“ u Sarajevu, gdje se bavi dijagnostikom i liječenjem očnih bolesti. Autorica je i koautorica brojnih znanstvenih radova objavljenih u međunarodnim časopisima te dvaju univerzitetskih udžbenika iz područja oftalmologije. Svoja istraživanja i stručna iskustva redovito predstavlja na domaćim i međunarodnim kongresima, a za svoj rad nagrađena je brojnim priznanjima, uključujući drugo mjesto među 834 kandidata na ispitu European Board of Ophthalmology Diploma (EBOD) Examination 2025. godine. Aktivna je članica više europskih i hrvatskih stručnih oftalmoloških društava te predsjednica Udruženja EduMed, kroz koje doprinosi edukaciji i stručnom usavršavanju zdravstvenih djelatnika.

Pregled očiju može otkriti mnogo više od poremećaja vida – često predstavlja prvi pokazatelj ozbiljnih sistemskih bolesti koje zahvataju cijeli organizam. O tome kako dijabetes, arterijska hipertenzija, bolesti štitne žlijezde, autoimuna, hematološka i neurološka oboljenja mogu ostaviti posljedice na oči te zašto su redovni oftalmološki pregledi od izuzetne važnosti, za čitatelje časopisa Oculus pripremila je dr. Ines Matoc Kasumović, specijalistica oftalmologije i optometrije.

Oko kao ogledalo općeg zdravlja

Oči nisu samo organ vida – one često predstavljaju ogledalo cjelokupnog zdravstvenog stanja organizma. Za razliku od većine drugih organa, krvne sudove i nervno tkivo oka moguće je direktno posmatrati tokom rutinskog oftalmološkog pregleda, što oftalmologu pruža jedinstvenu priliku da uoči promjene koje mogu ukazivati na prisustvo sistemskih bolesti. Nerijetko upravo pregled očnog dna dovodi do otkrivanja do tada neprepoznatog dijabetesa, arterijske hipertenzije ili drugih hroničnih oboljenja.

Brojne sistemske bolesti mogu zahvatiti gotovo sve dijelove oka – očne kapke, spojnicu, rožnicu, uveu, mrežnicu i vidni živac. Posljedice mogu biti prolazne i blage, ali i ozbiljne, s trajnim oštećenjem vida ukoliko se bolest ne prepozna i ne liječi na vrijeme. Zato je saradnja oftalmologa s porodičnim ljekarima, internistima, endokrinolozima, kardiolozima i reumatolozima od izuzetnog značaja.

Dijabetes melitus – vodeći uzrok oštećenja vida radno aktivne populacije

Dijabetes melitus jedna je od najčešćih hroničnih bolesti današnjice, a ujedno i jedan od vodećih uzroka sljepoće kod osoba radne dobi. Dugotrajno povišen nivo glukoze u krvi oštećuje sitne krvne sudove u mrežnici, dovodeći do razvoja dijabetičke retinopatije – najznačajnije očne komplikacije dijabetesa.

U početnim stadijima bolest najčešće ne izaziva nikakve tegobe. Pacijent može imati uredan vid, dok na mrežnici već postoje promjene poput mikroaneurizmi, sitnih krvarenja i eksudata. Upravo zbog toga redovni oftalmološki pregledi imaju ključnu ulogu u ranom otkrivanju bolesti. Kako dijabetička retinopatija napreduje, dolazi do zatvaranja krvnih sudova i smanjenog dotoka kisika u mrežnicu. Organizam pokušava nadoknaditi ovaj nedostatak stvaranjem novih krvnih sudova, ali oni su krhki i skloni pucanju, što može uzrokovati krvarenje u staklasto tijelo, odvajanje mrežnice i trajni gubitak vida.

Poseban oblik bolesti predstavlja dijabetički makularni edem, kod kojeg dolazi do nakupljanja tečnosti u području žute pjege (makule), odgovorne za centralni vid. Pacijenti tada primjećuju zamagljen vid, otežano čitanje i iskrivljenje slike. Savremena dijagnostika danas omogućava vrlo precizno praćenje ovih promjena. Optička koherentna tomografija (OCT) prikazuje slojeve mrežnice i otkriva prisustvo edema, dok OCT angiografija omogućava analizu retinalne mikrocirkulacije bez primjene kontrastnog sredstva. Liječenje zavisi od stadija bolesti. Osnovu čini dobra regulacija šećera u krvi, krvnog pritiska i masnoća, dok se uznapredovali oblici liječe intravitrealnim anti-VEGF lijekovima, laserskom fotokoagulacijom ili vitreoretinalnom hirurgijom.
Dijabetes ne zahvata samo mrežnicu. Iako je dijabetička retinopatija najpoznatija komplikacija, dijabetes može uzrokovati promjene i na drugim očnim strukturama. Kod mnogih pacijenata javlja se sindrom suhog oka zbog smanjene funkcije suznih žlijezda i oslabljene osjetljivosti rožnice. Zbog sporijeg cijeljenja epitelnih oštećenja povećan je rizik od infekcija i komplikacija nakon operativnih zahvata.

Osobe sa dijabetesom češće razvijaju kataraktu u mlađoj životnoj dobi, a kod uznapredovale proliferativne retinopatije može nastati i neovaskularni glaukom – jedan od najtežih oblika glaukoma. Redovni oftalmološki pregledi predstavljaju najefikasniji način prevencije sljepoće kod dijabetesa. Pravovremeno otkrivanje retinalnih promjena omogućava započinjanje liječenja prije nego što dođe do trajnog oštećenja vida.

Arterijska hipertenzija

Arterijska hipertenzija jedna je od najčešćih hroničnih bolesti i značajan faktor rizika za oštećenje krvnih sudova oka. Dugotrajno povišen krvni pritisak dovodi do suženja retinalnih arterija, krvarenja, eksudata i, u težim slučajevima, otoka očnog živca. Ove promjene poznate su kao hipertenzivna retinopatija i često odražavaju stepen oštećenja krvnih sudova u cijelom organizmu. Kod većine pacijenata promjene su u početku bez simptoma, dok uznapredovala bolest može uzrokovati zamagljen vid ili naglo smanjenje vidne oštrine. Redovna kontrola krvnog pritiska i pregled očnog dna važni su za rano otkrivanje komplikacija.

Bolesti štitne žlijezde

Najčešća očna manifestacija bolesti štitne žlijezde je Gravesova orbitopatija, autoimuna bolest koja zahvata tkiva očne duplje. Pacijenti se najčešće žale na osjećaj pritiska iza očiju, suhoću, crvenilo, otok kapaka, dvoslike i izbočenost očnih jabučica. U težim slučajevima može doći do pritiska na vidni živac i trajnog oštećenja vida. Liječenje zavisi od aktivnosti bolesti i uključuje lokalnu terapiju, kontrolu funkcije štitne žlijezde, kortikosteroide, biološku terapiju ili hirurško liječenje kod uznapredovalih oblika.

Autoimune bolesti

Brojne autoimune bolesti mogu zahvatiti oko. Sjögrenov sindrom najčešće uzrokuje izraženu suhoću oka zbog smanjene produkcije suza. Reumatoidni artritis može dovesti do upale bjeloočnice (skleritisa), koja se manifestuje jakim bolom i crvenilom oka, dok sistemski eritematozni lupus i vaskulitisi mogu izazvati upalu krvnih sudova mrežnice i poremećaj njene cirkulacije. Prepoznavanje ovih promjena važno je ne samo za očuvanje vida nego i za procjenu aktivnosti osnovne bolesti.

Hematološke i neurološke bolesti

Hematološke bolesti, poput anemija, leukemija i poremećaja zgrušavanja, mogu izazvati retinalna krvarenja, promjene na krvnim sudovima i otok vidnog živca. Kod neuroloških bolesti, poput multiple skleroze, prvi simptom može biti optički neuritis, koji se manifestuje naglim padom vida i bolom pri pokretima oka. Miastenija gravis često uzrokuje spušten kapak i dvoslike zbog slabosti očnih mišića.

Promjene na oku često predstavljaju prvi znak ozbiljnih sistemskih bolesti. Redovni oftalmološki pregledi omogućavaju rano otkrivanje komplikacija dijabetesa, arterijske hipertenzije, bolesti štitne žlijezde i drugih oboljenja, čime se ne samo čuva vid nego se doprinosi i pravovremenom liječenju osnovne bolesti. Uspješno zbrinjavanje ovih pacijenata zahtijeva blisku saradnju oftalmologa s ljekarima drugih specijalnosti, jer upravo interdisciplinarni pristup pruža najbolje rezultate u očuvanju vida i općeg zdravlja.