You are currently viewing Optički neuritis

Optički neuritis

Oboljenje vidnog živca je urgentno stanje u oftalmologiji. Potrebna je blagovremena dijagnostika koja podrazumjeva detaljno neurološko, otorinolaringološko, internističko, te potrebno laboratorijsko ispitivanje.

Optički neuritis je stanje kod kojeg dolazi do upale vidnog (očnog) živca, a posljedica je napada imunog sistema na vlastito nervno tkivo i na taj način uzrokuje nepravilnu funkciju vidnog živca. Vidni živac prikuplja informacije i prikupljene signale prosljeđuje do mozga, a do upale može doći u blizini glave vidnog živca ili iza oka. Na ovu temu za časopis Oculus piše dr. Vernesa.

Upalni proces može da zahvati vidni živac u cjelini ili da se lokalizuje u njegovim pojedinim dijelovima. Vidni živac se sastoji od intrabulbarnog (u očnoj jabučici), orbitalnog (u očnoj jami), intrakanalikularnog i intrakranijalnog dijela (u lobanji).  U zavisnosti od lokalizacije upalnog procesa razlikujemo: papillitis, neuritis retrobulbaris i neuritis optochiasmatica.  Javlja se u okviru različitih bolesti.

Papillitis je upala glave očnog živca koje nastaje izolovano ili udruženo sa patološkim procesom u okolnoj horioretini (neurouveitis). Znakovi papilitisa su nam vidljivi: glava vidnog živca je edematozna (otečena), hiperemična (prokrvljena) i nejasnih granica. Dolazi do pada centralnog vida, ponekad pacijenti prijavljuju bolove pri pokretima oka i javljaju se ispadi u vidnom polju (centralnim i paracentralnim skotomima). Diferencijalno-dijagnostički sa papilitisom je zastojna papila koja se javlja kod svih stanja povećanog intrakranijalnog (unutarlobanjskog) pritiska. Međutim, kod zastojne papile edem glave vidnog živca je znatno veći, oštrina vida normalna i proširena je slijepa mrlja u vidnom polju. Obično oboljevaju djeca ili osobe starije od 50 godina, često je upali predhodila virusna infekcija gornjih disajnih puteva. Edem papile može nestati spontano tokom vremena, bez terapije.

Retrobulbarni neuritis je upala vidnog živca iza očne jabučice. Razvija se u 1-6 osoba na 100 000 ljudi, češće se javlja kod žena između 20. i 40. godine, a svaki peti pacijent je muškarac. 

Karakteristika retrobulbarnog pacijenta je da pacijent ne vidi, ali ni doktor ne vidi razlog jer anatomski sve izgleda dobro. Dijagnozu potvrđujemo dijagnostičkim pretragama.

Simptomi su drastično pogoršavanje vida u nekoliko sati ili dana, značajno opadanje oštrine vida, naročito u središnjem području vidnog polja (navode da gledaju kroz matirano staklo ili sivi veo), javlja se tupa bol u oku potaknuta pomjeranjem oka uzrokovana rastezanjem mijelina, smanjena je zasićenost boja (naročito crvene boje). Simptomi upale oka povećavaju se uslijed tople okoline, npr. za vrijeme vruće kupke ili penjanja uz stepenice doći će do pogoršanja vida (Uthoffov fenomen). Oko 30% bolesnika prijavljuje bljeskove svjetlosti prilikom pokretanja oka. Do gubitka vida obično dolazi postepeno, a maksimum gubitka vida se događa u roku od dvije sedmice.

Bolest je usko povezana sa pojavom multiple skleroze u kojoj je imunološki sistem usmjeren protiv vlastitih struktura – mijelinske ovojnice živaca, a često je njen rani znak. Kod ove bolesti postoji oštećenje aksoplazmatskog transporta i poremećaj u provodljivosti vidnih potencijala. Glava (papila) vidnog živca je normalnog izgleda, oštrina vida je značajno smanjena, postoje ispadi u vidnom polju i oštećenje evociranih vidnih potencijala. Međutim, retrobulbarni neuritis može biti uzrokovan i prenosom infekcije  iz  okolnih  struktura,  najčešće paranazalnih šupljina (posebno sfenoidalnih i etmoidalni) ali i procesa iz orbite (periostitis, celulitis, flegmona), bakterijskih i virusnih infekcija, endogenih i egzogenih intoksikacija, avitaminoze B12, a može se javiti i kod dijabetesa, vaskularne okluzije vidnog živca, autoimunih bolesti. Ponekad uzrok ostane neustanovljen.  Neuritis optochiasmatica nastaje i primarno, ali učestalije sekundarno kao posljedica meningitisa ili encefalitisa. Klinička slika odgovara onoj kod retrobulbarnog neuritisa s tim što ovdje nastaje karakteristični ispadi u širini vidnog polja. 

Oboljenje vidnog živca je urgentno stanje u oftalmologiji. Potrebna je blagovremena dijagnostika koja podrazumjeva detaljno neurološko, otorinolaringološko, internističko, te potrebno laboratorijsko ispitivanje. Ishod varira od apsolutnog oporavka do potpune sljepoće. U najvećem broju slučajeva oporavak nastupi unutar perioda od jednog do tri mjeseca. 

Terapija neuritisa je prije svega etiološka, ali istovremeno i simptomatska. Ukoliko je uzročnik upale vidnog živca baterijska infekcija liječenje se sprovodi adekvatnim antibioticima. Liječenje retrobulbarnog neuritisa se sprovodi visokim dozama imunosupresiva. To uključuje glukokortikoide (steroide) kao što su kortizon ili metilprednizolon u vrlo visokim dozama 3-5 dana, a zatim se doza smanjuje tokom naredne dvije sedmice. Izuzev terapije od velike važnosti za oporavak su odmor i dovoljno sna.

Leave a Reply