Kratkovidnost je jedna od najčešćih poteškoća, ali jesmo li pogrešno shvatili njene uzroke i liječenje? Mislilo se da su većinom geni krivi za kratkovidnost, međutim mnoge stvari vezane uz savremeno okruženje mogu voditi do lošeg vida i pomoću par jednostavnih mjera, mogli bi spriječiti loš vid naše djece.

Ideja da je loš vid primarno genetski problem nikada nije zvučala ispravno, smatraju stručnjaci. Kratkovidnost je nešto poput epidemije. 30-40% ljudi u Europi i US trebaju naočale, a ta brojka se penje i do preko 90% u nekim azijskim zemljama.

Kod Inuita u Kanadi, kod starijih generacija, nije bilo kratkovidnosti, dok 10-25% njihove djece treba naočale. To nikako nije moguće ako se radi o genetskoj bolesti. U tom periodu, Inuiti su počeli napuštati tradicionalan način života koji uključuje lov i ribolov, pa su ga zamijenili sa zapadnjačkim načinom života.

„Kratkovidnost je industrijska bolest“ – govori Ian Flitcroft. Naši geni mogu imati ulogu u odlučivanju tko će postati kratkovidan, ali problemi se počinju javljati jedino kroz promjene u okolini.

Kratkovidnost je uzrokovana prekomjernim rastom očne jabučice, što uzrokuje poteškoće pri fokusiranju, no dopamin na neki način ispravlja tu pogrešku i održava očnu jabučicu u zdravijem obliku.

S druge strane, u pitanju bi mogla biti boja. Zeleni i plavi svjetlosni valovi su fokusirani ispred mrežnice, dok je crveno svjetlo fokusirano iza. Kako je unutarnja svjetlost crvenija od sunčeve svjetlosti, to može utjecati na kontrolne mehanizme očne jabučice. „To govori oku kako nije fokusirano na ispravnom mjestu, stoga mora narasti kako bi kompenziralo nedostatak.“ – govori Chi Luu sa Sveučilišta u Melbournu.

Svaki puta kada fiksirate pogled, uvijek postoji zamagljenje koje utječe na povratni mehanizam oka. Kada ste na otvorenom, s druge strane, stvari su na većoj udaljenosti što daje jasniju sliku, a to pomaže reguliranju razvoja oka.