Brojni subspecijalizacije u oftalmologiji omogućuju stalno usavršavanje i rast.

Intervju:  dr Biljana Topić, specijalista oftalmologije

Oftalmologija je jedna od najdinamičnijih i najbrže napredujućih grana medicine, koja zahtijeva izuzetnu preciznost, stalno usavršavanje i primjenu najsavremenijih tehnologija. U vremenu kada sve više ljudi provodi sate ispred ekrana, zdravlje očiju postaje prioritet. O tome koliko je važno pravovremeno prepoznati očne probleme, koji su najčešći izazovi u oftalmološkoj praksi i kako izgleda svakodnevni rad u ovoj specijalizaciji, razgovarali smo s dr Biljanom Topić, specijalistom oftalmologije.

Šta vas je motivisalo da se specijalizujete za oftalmologiju?

Odrasla sam sa uvjerenjem da je oftalmologija najljepša specijalizacija na svijetu, sama činjenica da nekome direkto poboljšate kvalitet života  i očuvate najvažnije čulo je neprocjenjiva.

Moram priznati da mi nije bila prvi izbor u toku studiranja, jednim dijelom se činila nedostižna, a drugim dijelom sve mogućnosti oftalmologije spoznate i zavolite tek nakon položenog ispita i uz mentora koji vas vodi kroz izazove iste. Po završenoj specijalizaciji  punog srca sam shvatila da je oftalmologija moje životno zanimanje i da je ona ustvari odabrala mene.

Koji savjet biste dali mladim ljudima koji razmišljaju o karijeri u medicini, posebno u oblasti očnih bolesti?

Prije upisivanja Medicinskog fakulteta potrebno je upoznati  sebe sa razlozima zašto želimo ući u  ovu profesiju, jer će vam to pomoći da ostanete fokusirani i motivisani tokom studija. Medicina zahtjeva posvećenost i disciplinu, samo studiranje je intenzivan proces, ali i veoma nagrađujući, a ono što je ključno za buduće ljekare je da imaju razvijenu empatiju.

Oftalmologija je dinamična i jedna od najnaprednijih medicinskih oblasti,  zahtjeva preciznost i korištenje naprednih tehnologija, što može biti izazovno. Uključuje saradnju sa drugim specijalnostima, što takođe može biti motivišuće za one koji uživaju u timskom radu. Postoje brojni subspecijalizacije u oftalmologiji, što omogućava stalno usavršavanje i rast, te ako mladi ljekar voli taj savršeni mali parni organ koji teži svega 7g i spozna u sebi tu strast da ga izuči i liječi, mogu poželjeti samo sreću , jer će uživati na tom putu učenja i rada.

Koji su najčešći problemi sa vidom sa kojima se susrećete u praksi?

Najčešći problemi sa vidom koje susrećemo u praksi su zasigurno refrakcijske anomalije oka i to: miopija ( kratkovidost), hipermetropija ( dalekovidost) i astigmatizam ( nepravilna zakrivljenost rožnjače),  koje vrlo jednostavno rješavamo adekvatnom korekcijom , bilo sočivima ili naočarama, a nekoliko godina unazad su vrlo uspješne i laserske intervencije .

Moje opredjeljenje je subspecijalizacija iz zadnjeg segmenta oka, hereditarna i nehereditarna oboljenja retine, gdje su najviše zastupljene makularne degeneracije, vaskularna oboljenja retine i  očne komplikacije kod pacijenata oboljelih od dijabetesa.  U savremenom dobu ova oboljenja dobijaju poseban značaj zbog sve većeg broja oboljelih i  epidemije metaboličkog sindroma,  a sama terapija je postigla pravu evoluciju.

Katarakta (siva mrena) je takođe jedan od čestih problema sa vidom na našem podneblju, dovodi do postepenog slabljenja vida i zastupljenija je kod starijih osoba, rješava se samo operativno, savremenom ultrazvučnom fakoemulzifikacijom sočiva i ugradnjom adekvatnih intraoklularnih vještačkih sočiva.  Potom glaukom ( zelena mrena) neurodegenerativno progresivno oboljenje, jedno od najtežih u oftalmologiji, za koje postoji konzervativni i opertivni tretman u vidu savremenih lasera i filtrirajućih operacija.

Nešto rjeđa , ali ne manje zahtijevna su različita zapaljenja oka, oboljenja očnog živca, potom sindrom suvog  oka i mnoga druga.

Kako produženo korištenje digitalnih uređaja može značajno uticati na zdravlje očiju

U dobi kada sve više ljudi koristi digitalne uređaje suočavamo se sa sindomom kompjuterskog vida. Iako korištenje uređaja neće trajno oštetiti vaše vid, dugotrajno gledanje u njih može uzrokovati privremenu nelagodu , koja se manifestuje kao:

• Digitalni umor očiju: kada se duže vrijeme fokusiramo na ekran, mišići oko očiju se naprežu, što može dovesti do osjećaja umora, nelagode i suhoće.
• Suhe oči: normalno, ljudi trepću oko 15 puta u minuti – ali ta se “brzina treptanja” može prepoloviti kada gledamo u ekrane ili obavljamo druge aktivnosti na blizinu (poput čitanja). Smanjeno treptanje može uzrokovati suhe i iritirane oči.
• Smanjena oštrina vida: produženo korištenje uređaja može prouzrokovati privremeno smanjenje oštrine vida. Simptomi uključuju zamućen vid, glavobolje i bolove u vratu.
• Problemi sa spavanjem: plava svjetlost koja se emituje iz ekrana može ometati proizvodnju melatonina, hormona koji reguliše san, što može dovesti do problema sa spavanjem.
• Dugoročni problemi u dječijem uzrastu su: poremećaj pažnje, pretilost i razvoj tj. progresija miopije

Da li postoji neki poseban režim za zaštitu očiju tokom rada na računaru ili gledanja u ekran?

Primjenom nekoliko jednostavnih metoda za prevenciju sindroma kompjuterkog vida možemo ublažiti ili potpuno eliminisati simptome istog.

• Držite distancu: sjednite oko 60 cm ili na dužinu ruke od ekrana i prilagodite njegovu visinu tako da gledate malo prema dolje u njega.
• Smanjite odsjaj i svijetlost na uređajima: korištenjem mat fitera, smanjenje kontrasta i svjetline na ekranima može smanjiti naprezanje očiju.

• Pravilo 20-20-20: svakih 20 minuta, odmorite oči gledanjem nečega udaljenog 20 stopa (oko 6 metara) na 20 sekundi.
• Pravilno osvjetljenje: osigurajte da je prostorija dobro osvijetljena kako bi se smanjio napor očiju.
• Korištenje umjetnih suza:  može pomoći u ublažavanju suhoće i iritacije.
• Redovni pregledi: posjećujte oftalmologa redovno da biste pratili zdravlje svojih očiju.

U dječijem uzrastu preporuke American Academy of Pediatrics su:

• U prvoj godini života nema korištenja digitalnih uređaja.
• Od 2-5 godine ograničiti upotrebu uređaja do 1h, uz preporuku da se više vremena upražnjava kretanje i interaktivne igre koje su osnova za djetetov fizički i intelektualni razvoj.

Koje su najvažnije dijagnostičke metode koje koristite na  Klinici za rano otkrivanje očnih bolesti?

Na Klinici za očne bolesti  sprovodi se  detaljna dijagnostička obrada za rano otkrivanje i pravovremeno liječenje različitih oboljenja oka,  na najsavremenijoj opremi uz edukovan kadar.

Oftalmološki pregled uključuje niz testova kako bi se ocijenilo zdravlje očiju i vida. Testovi koji se rade tokom pregleda ovise od simptoma koje pacijent navodi, starosti pacijenta i pratećih komorbiditeta. Sam pregled se započinje detaljnom anamnezom, zatim kompletnim kliničkim pregledom, koji obuhvata određivanje vidne oštrine i refrakcije, mjerenje očnog pritiska, pregled prednje i zadnjeg segmenta uz pomoć biomikroskopa.

U zavisnosti od patoloških promjena nađenih na oku dijagnostika se može proširiti na: upotrebu ultrazvučne dijagnostike, stereobiomikroskopiju fundusa uz pomoć OCT i OCTA, kao i fluoresceinsku angiografiju, potom perimetriju i pahimetriju, kao i pregled djece u ortopleoptičkom kabinetu i kabinetu za ROP (retinopatiju prematurusa).

Kako se razvijaju tretmani za retinu i da li postoji nada za pacijente sa teškim oštećenjima vida?

Kao što sam već navela, oftalmologija je jedna od najnaprednijih medicinskih oblasti, kako u dijagnostičkom , tako i u terapijskom smislu. Pored brojnih savremenih operativnih intervencija, razvija se jedna cijela oblast za gensku terapiju i inovacije, koji nude nadu pacijentima sa teškim oštećenjima vida.

Na UKC RS od 2016. god. primjenjujemo najsavremeniju terapiju za retinološka nehereditarna oboljenja ( dijabetička retinopatija, okluzivne bolesti retine, makularne degeneracije i mnoga druga) u vidu antiVEGF terapije.

Pripremamo i pratimo naše pacijente za primjenu savremenu genske trapiju, koja se aplicira u zemljana u okruženju, a koristi se za liječenje naslednih oboljenja retine , u prvom redu pigmentne retinopatije ( uzrokovana mutacijom gena RPE 65) i Leberove kongenitalne amauroze ( LCA), a koja se i dalje razvija i osavremenjuje.

Ono što nam nije dostupno, ali vjerujem da će u bliskoj budućnosti i biti, jeste razvoj implantata i arteficijalne retine,  terapije matičnim ćelijama ,koji mogu djelimično povratiti vid kod pacijenata sa ozbiljnim oštećenjima, a do tada pacijenti se koriste različitim teleskopskim sistemima i robotikom koji uz AI i vuzuelne procesore omogućavaju pacijentima upotrebu preostalog vida u svakodnevnom funkcionisanju.

Rano otkrivanje oboljenja i učešće u kliničkim ispitivanjima takođe mogu otvoriti vrata za nove terapijske mogućnosti. Uz podršku stručnjaka i razvoj novih tretmana, nada za pacijente s teškim oštećenjima vida ne prestaje.

Koji su osnovni savjeti za održavanje zdravlja očiju u svakodnevnom životu?

Redovni pregledi , rano otkrivanje  i pravovremen adekvatan tretman su osnova za očuvanje zdravlja očiju

Neki od opštih savjeta za očuvanje vida su zasigurno:

• Korištenje zaštitnih naočara kada ste izloženi jakom svijetlu ili UV zračenju,
• Dodatna hidratacija oka pri boravku u suvim i klimatizovanim prostorijama.
• Održavanje pravilne udaljenosti od ekrana i pravljenje pauza.
• Zdrav način ishrane sa nižim udjelom životinjski proteina i soli, bogate vitaminima i antioksidansima, poput voća i povrća. Uz oftalmološku preporuku razmotriti i primjenu suplemenata, koji sadržavaju Vit A,C i E , kao i cink koji podržavaju zdravlje očiju.
• Redovne kontrole i korištenje propisane terapije kod verifikovanih oftalmoloških oboljenja.

Kada je potrebno obaviti redovan oftalmološki pregled i zašto je to važno?

Prema AAO (American Academy of Ophthalmology) , učestalost oftalmoloških pregleda treba biti u zavisnosti od prisustva vidnih poteškoća i/ ili vjerovatnoći razvoja istih ( visok rizik kod sistemskih oboljenja poput dijabetesa, hipertenzije, prisustva hereditarnih oboljenja oka i sl.) kada treba sprovesti periodične kompletne preglede.

Odrasli bez simptoma ili faktora rizika za očne bolesti trebali bi proći početni kompletan pregled očiju u dobi od 40 godina, potom  preporučeni interval za preglede je 2 do 4 godine.

Za osobe u dobi od 55 do 64 godine, preporučeni interval za preglede je 1 do 3 godine. Za osobe u dobi od 65 godina ili starije, Američka akademija za oftalmologiju preporučuje pregled svake 1 do 2 godine, čak i u odsustvu simptoma.

Dojenčad s visokim rizikom ( za retinopatiju prematurusa, porodična anamneza retinoblastoma, dječije katarakte,  glaukoma ili metaboličkih i genetskih bolesti) trebala bi imati  pregled kod oftalmologa čim je to medicinski izvodivo.

Prvi pregled kod djece preporučuje se sa 4. godine, školsku djecu treba redovito pratiti na  svake 1 do 2 godine.

Osobe koje razviju dijabetes melitus tipa1 ili 2 trebaju biti pregledane u vrijeme dijagnoze i najmanje jednom godišnje nakon toga. Žene sa dijabetesom tipa 1 ili tipa 2 trebaju biti podvrgnute kompletnom pregledom oka prije trudnoće, a zatim ponovo u prvom trimestru trudnoće.