Ljudi, baš poput većine životinja, imaju dva oka, a za to postoje dva dobra razloga.

Prvi je da imamo rezervno oko u slučaju nezgode, a drugi zbog dubine percepcije, što nam je kao ljudskom rodu omogućilo da lovimo. Ali imati dva oka znači imati dupli vid ako se ne kreću zajedno u savršenoj harmoniji. Pa kako naše tijelo čini da se oči uvijek kreću zajedno? Da bi se spriječio dupli vid, mozak koristi sistem uz pomoć kojeg fino podešava dužinu mišića koji kontrolišu oči. To omogućava precizne pokrete očiju – fenomen. Svako oko ima 6 mišića koji kontrolišu njegovo kretanje u različitim smjerovima, a svaki od tih mišića mora se pokrenuti zajedno u oba oka da bi se zajedno kretali. 

Mozak ima neurološki sistem koji je fantastično organiziran jer mozak vremenom uči kako uz pomoć stimulacije pokrenuti svih 12 mišića za željeni smjer pogleda. Ovo je vještina koja se uči i stiče. Bebe to obično nauče u roku od 3-4 mjeseca nakon rođenja, i mnogi tu vještinu uspiju zadržavati do 80ih godina, ali zbog godina je vremenom gubimo.

Učenje se pokreće kada mišići postanu malo neusklađeni jedni s drugima, što se događa s vremena na vrijeme u toku života, što rezultira malom količinom dvostrukog vida. Ponekad se to dešava zato što je jedan mišić nešto duži od svog partnera.  Te neusklađenosti su toliko minimalne da ih ne primjećujemo svjesno, ali ih mozak zapisuje i pokušava ispraviti.

Za manje od jedne sekunde, mozak pokreće oči u suprotnom smjeru da bi ih ispravio. Kada bi se oči samostalno kretale onda ne bi bile usklađene. Bile bi nesinhronizovane.  Tokom tog procesa ponovne kalibracije, mozak koristi podatke koje prikupi kako bi pomogao fino podešavanje mišića-u-mirovanju koji kontrolišu kretanje očiju. Na primjer, može shvatiti da je jedan od mišića rastao brže od ostalih. Mozak automatski crta mapu, a zatim je koristi za promjenu dužine mišića kako bi se ublažio neusklađenost, a to se događa sedmicama do mjesecima. Ali kako tijelo prevodi ovu moždanu mapu u promjene mišića još uvijek je nejasno. 

Ono što znamo je da je mozak uvijek budan i spreman na signale, te kontroliše savršeno jednako kretanje očiju.