Sve proteze koje se trenutno proučavaju zahtijevaju razvijen vizualni korteks, dio mozga koji prerađuje svjetlosne signale da bi se formirala slika.
Bionično oko, također poznato i kao vizualna proteza, električni je implantat koji se hirurški ubacuje u oko. Poboljšava osjetljivost na svjetlost i stvara osjećaj vida za one koji imaju vrlo loš vid.
Većina uređaja koja se razvijaju namijenjena su individualnim osobama koji imaju degeneraciju mrežnjače, uzrokovanu bolestima poput retinitis pigmentoze i starosne makularne degeneracije. Postoje drugi uređaji koji se proučavaju kao bypass za očni živac i koji bi mogli biti korisni za druge koji imaju druge vrste gubitka vida.
Šta je retinalna proteza?
Retina ili mrežnjača je dio oka koji osjeti i šalje svjetlosne signale. Sačinjena je od različitih vrsta ćelija, od kojih svaka ima posebnu ulogu kod vida. Ćelije fotoreceptori osjećaju svjetlost i odašilju električni signal. Signal prolazi kroz srednji sloj retinalnih ćelija, očni živac i na kraju do mozga, gdje se formira slika. Oštećenje ili gubitak tih ćelija dovodi do gubitka vida.
Retinalna proteza služi kao umjetna retina. Radi na principu zamjene funkcije fotoreceptora koji su se izgubili zbog degeneracije mrežnjače. Uz pomoć komponenata poput kamera, kompjutera i elektroda, proteza hvata svjetlost i pretvara je u električne signale. Signal onda odlazi do mozga i stvara novu simulaciju vida.
Ko je može koristiti?
Retinalna proteza namijenjena je onima koji su slijepi ili imaju minimalnu percepciju svjetlosti ali su prije imali dobar vid. Sve proteze koje se trenutno proučavaju zahtijevaju razvijen vizualni korteks, dio mozga koji prerađuje svjetlosne signale da bi se formirala slika. To znači da su oni koji imaju protezu morali imati vid prije da bi uređaj funkcionisao.
Proteza također zahtijeva funkcionalnost očnog živca. Ovi uređaji su se testirali na osobama s naprednom nasljednom retinalnom bolešću.
Zasad proteza ne vraća potpuni vid ali može proizvesti neku vizualnu senzaciju. Korisnici mogu razlikovati svijetlo i tamno i prepoznati oblike. Na primjer, osobe mogu prepoznati vrata ili oblik osobe, ili u nekim slučajevima mogu razlikovati kašiku od viljuške. Retinalna proteza pruža „simulaciju vida“. To znači da će korisnici morati ponovo naučiti kako da vide i istrenirati svoj mozak da interepretira novu vrstu informacija. Rezultati mogu varirati.
