Senilna degeneracija makule - Sačuvajte svoj vid, sačuvajte svoju makulu

Tačan uzrok nastanka senilne degeneracije makule još uvijek nije poznat, ali je utvrđeno da je bolest veoma često nasljedna i da se češće javlja među srodnicima u istoj porodici. Uz to, češće obolijevaju žene, osobe svijetle puti, svijetle kose i plavih očiju, gojazne osobe, osobe sa hiperlipidemijom, naročito one koje nisu dovoljno fizički aktivne, pušači i pacijenti koji ne unose dovoljno tečnosti i nutritivnih materija u ishrani. Na temu senilna degeneracija piše Dr.Mavija.

Šta je makula?

Makula (macula lutea) ili žuta mrlja je tačka jasnog vida, posebno mjesto na našem očnom dnu u kojem se nalaze ćelije zvane čepići koje su odgovorne za prijem svjetlosnih nadražaja iz spoljašnje sredine (slika 1.) Makula je zaslužna za naš jasan centralni vid, za dobar vid na daljinu i na blizinu, za čitanje, za raspoznavanje boja, za razlikovanje finih detalja u maksimalnoj rezoluciji, ukratko za potpuno uživanje u svemu onom što nas okružuje. Makula je klinički veličine samo 1,5 mm u promjeru, a debljine svega 0,25 mm, što otprilike odgovara debljini jedne do dvije vlasi naše kose na glavi. Impresivna je činjenica da je ova mala tačka na očnom dnu najvažnije mjesto za prijem svih vidnih utisaka tokom našeg života.

Slika 1. Makula, zdravo očno dno

Nažalost, posljednjih godina svjedoci smo da su bolesti makule postale veoma čest razlog za nastanak slabovidosti. Zato je važno da učinimo sve što možemo da sačuvamo našu tačku jasnog vida.

Zašto nastaje senilna degeneracija makule?

Bolesti makule se dešavaju samostalno ili u okviru nekih sistemskih oboljenja, kao što je npr. dijabetes. Jedno od najčešćih oboljenja makule je senilna, staračka degeneracija makule. Sam naziv „staračka degeneracija“ nije potpuno ispravan, jer ovo oboljenje ponekad može da nastane i u srednjoj životnoj dobi, ali je najčešće kod osoba koje su prešle 50. godinu života. Razlog tome su degenerativne promjene makule koje nastaju kao posljedica cjelokupnog procesa starenja ljudskog organizma i nagomilavanja otpadnih produkata metabolizma koji oštećuju čepiće u makuli. Tačan uzrok nastanka senilne degeneracije makule još uvijek nije poznat, ali je utvrđeno da je bolest veoma često nasljedna i da se češće javlja među srodnicima u istoj porodici. Uz to, češće obolijevaju žene, osobe svijetle puti, svijetle kose i plavih očiju, gojazne osobe, osobe sa hiperlipidemijom, naročito one koje nisu dovoljno fizički aktivne, pušači i pacijenti koji ne unose dovoljno tečnosti i nutritivnih materija u ishrani.

Koji su simptomi senilne degeneracije makule?

Degeneracija makule nije bolna, ona najčešće zahvata oba oka, ali su promjene obično izraženije na jednom oku. Pacijenti primijete nejasan, zamagljen centralni vid na daljinu i na blizinu, naročito prilikom čitanja, a naočale sa korekcionim staklima im ne pomažu. Uz to, veoma često je slika ispred zahvaćenog oka veoma iskrivljena, neki dijelovi slike mogu da djeluju umanjeni, drugi uvećani, a neki čak i da nedostaju. Ispred oka je stalno prisutna siva mrlja u centralnom dijelu vidnog polja i pacijenti u poodmaklim fazama bolesti teško raspoznaju nečije crte lica. Ipak, ovo oboljenje ne dovodi do potpunog sljepila, jer je periferni vid očuvan i pacijenti mogu da se snalaze u prostoru, ali im je kvalitet života značajno umanjen. Zbog toga pacijent sa senilnom degeneracijom makule često zavisi od tuđe pomoći u svakodnevnim uobičajenim životnim situacijama koje zahtijevaju dobar vid na daljinu i blizinu, npr. čitanje, kupovina, gledanje TV, šetnja i dr.

Važnost redovnih oftalmoloških pregleda pacijenata sa senilnom degeneracijom makule:

Degeneracija žute mrlje najčešće napreduje postepeno, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, te pacijent u početku i ne primijeti neke naročite promjene svog vida, sve dok ne nastane značajno oštećenje centralnog vida. Nažalost, tada može biti već kasno da se primijeni odgovarajuće liječenje. Zbog toga je potrebno da svaki pacijent koji primijeti bilo kakve promjene vidne oštrine pregleda učini kompletan klinički pregled kod svog oftalmologa, ljekara specijaliste za očne bolesti. Oftalmolog će tada pacijentu provjeriti vidnu oštrinu za daljinu i blizinu uz primjenu odgovarajućih korekcionih naočala, izmjeriti očni pritisak, izvršiti detaljan biomikroskopski pregled prednjeg segmenta oka, te proširiti zjenice odgovarajućim kapima za oči i pažljivo pregledati zadnji segment oka, odnosno očno dno. Za pregled očnog dna oftalmolozi koriste specijalne kontaktne i nekontaktne lupe, odnosno jaka sočiva koje im omogućavaju sveobuhvatan prikaz očnog dna i jasniji uvid u stanje makule. Uz to, današnje metode pregleda makule podrazumijevaju mnogo precizniju dijagnostiku oboljenja makule, korištenjem specijalnih kamera za snimanje očnog dna. U tu svrhu najčešće se koriste fundus kamere sa angiografijom (snimanjem krvnih sudova) očnog dna, te optička koherentna tomografija, OCT (eng. Optical Coherence Tomography). Ovi aparati precizno mjere debljinu i snimanjem analiziraju sve strukture makule, čime omogućavaju da se sve promjene u makuli otkriju znatno ranije. Rano otkrivanje bolesti makule je ključno, jer pacijentima obezbjeđuje najbolje rezultate liječenja i očuvanje dobrog centralnog vida za budućnost.

Oblici senilne degeneracije makule:

Postoje dva osnovna oblika senilne degeneracije makule: suvi i vlažni oblik.

Suvi oblik senilne degeneracije makule je češći oblik, koji sporije napreduje. Najčešće dovodi do manjeg i blažeg oštećenja centralnog vida. U početku se ovaj oblik senilne degeneracije makule karakteriše stvaranjem istanjenih, atrofičnih područja tkiva mrežnjače oko regije makule, uz pojavu tačkastih žućkastih depozita, koje se nazivaju druze (slika 2.) Tokom narednih nekoliko godina ove regije istanjene mrežnjače se povećavaju, čepići se oštećuju, a druze napreduju i spajaju se, te dolazi do smanjenja centralne vidne oštrine. Suvi oblik senilne degeneracije makule se mora pažljivo pratiti. Redovno praćenje podrazumijeva redovne oftalmološke preglede (makar jednom godišnje), uz upotrebu savremenih dijagnostičkih aparata i kamera (angiografija i OCT), kako bi se na vrijeme otkrio njen prelazak u teži, vlažni oblik senilne degeneracije makule. Liječenje suvog oblika senilne degeneracije podrazumijeva redovnu primjenu odgovarajućih multivitaminskih suplemenata. To su vitamini koji su posebno namijenjeni za zaštitu makule i koriste se u cilju sprečavanja daljeg oštećenja vida. Ovi lijekovi sadrže neophodne vitamine i minerale koji djeluju antioksidativno i usporavaju dalji proces starenja makule

Slika 2. Suvi oblik senilne degeneracije makule sa stvaranjem žućkastih nakupina, druza

Vlažni oblik senilne degeneracije makule je značajno teži oblik, koji brže napreduje i dešava se kod oko 10 % oboljelih. Ovaj forma degeneracije dovodi do izraženijih simptoma oštećenja centralnog vida i do većeg pada vidne oštrine na daljinu i na blizinu. Kod ovog oblika bolesti dolazi do urastanja novih patoloških krvnih sudova u nježno i osjetljivo tkivo makule (slika 3.) Zidovi ovih krvnih sudova su veoma tanki i fragilni, pa lako pucaju, zbog čega dolazi do propuštanja krvi i tečnosti, oštećuju se čepići i nastaje otok u makuli. Tokom vremena u makuli se stvara ožiljno tkivo i tada nastaju nepopravljiva oštećenja centralnog vida. Pacijenti se žale na postojanje sive mrlje u centru vidnog polja koja im onemogućava čitanje i precizan vid na daljinu i na blizinu. Ponekad je vidna oštrina na zahvaćenom oku toliko loša da pacijent vidi samo na nekoliko centimetara ispred oka. U liječenju ove vlažne forme senilne degeneracije makule uz multivitaminske suplemente uspješno se primjenjuju lijekovi koji zaustavljaju proces stvaranja patoloških novih krvnih sudova, tzv. inhibitori angiogeneze ili anti VEGF lijekovi (engl. Anti Vascular Endothelial Growth Factor.) Ovi lijekovi se koriste u vidu tzv. intravitrealnih injekcija koje se ubrizgavaju u oko, tačnije u prostor staklastog tijela koje se nalazi ispred same makule. Intravitrealne injekcije se apliciraju u oko u sterilnim uslovima operacionih sala, u lokalnoj anesteziji, pod kontrolom operacionog mikroskopa. Takve injekcije se najčešće doziraju svakog mjeseca dok ne dođe do zaustavljanja procesa razvoja novih krvnih sudova u makuli i povlačenja otoka iz makule.

Slika 3. Vlažni oblik senilne degeneracije makule, sa nastankom ožiljka u samoj makuli

Šta pacijenti kojima je dijagnostikovana senilna degeneracija makule mogu da učine sami za sebe?

Prije svega, potrebni su redovni oftalmološki pregledi na kojima se mogu detaljno pratiti i snimati promjene na očnom dnu. Ovakve preglede vrše i opšti oftalmolozi, ali su za njih posebno kvalifikovani retinolozi – specijalisti oftalmolozi koji su se posebno edukovali za iscrpnu i preciznu dijagnostiku i savremeno liječenje bolesti očnog dna. Na takvim detaljnim pregledima oftalmolozi uočavaju i pažljivo prate sve suptilne promjene u tački jasnog vida, koje nagovještavaju prelazak lakšeg, suhog oblika u teži, vlažni oblik senilne degeneracije makule. Pri tom koriste i specijalne metode snimanja, kao što je već spomenuta angiografija sa snimanjem krvnih sudova očnog dna i OCT makule. Ovi pregledi često zahtijevaju dosta vremena i strpljenja i od strane oftalmologa i od strane samog pacijenta. Pacijenti trebaju da se pridržavaju svih zakazanih termina sljedećih pregleda i da redovno koriste sve preporučene lijekove. Uz to, pacijenti trebaju da izbjegavaju pušenje, da koriste zaštitne naočale za sunce, da se pridržavaju režima zdravog života, da uzimaju raznovrsnu ishranu sa dovoljno hranjivih nutrijenata, najidealnije po tipu mediteranske ishrane, obogaćene sa dosta svježeg voća i povrća, naročito zelenog povrća, da uzimaju dosta tečnosti, te da vode računa o svojoj tjelesnoj težini, svojom krvnom pritisku i masnoćama i da su redovno umjereno fizički aktivni, uz učestale boravke u prirodi i na svježem vazduhu. Naučno je dokazano da je primjena multivitaminskih lijekova sa luteinom, zeaksantinom i cinkom zbog njihovih antioksidativnih svojstava, kao i vitamina D od velike koristi u očuvanju centralnog vida, jer usporava progresiju senilne degeneracije makule.

Veoma je važno i da pacijenti često sami kontrolišu svoju vidnu oštrinu i kvalitet svog centralnog vida. To mogu da učine na nekoliko načina, a jedan od najčešće primjenjivanih je testiranje centralnog vidnog polja tzv. Amslerovom rešetkom (slika 4). Pacijent zatvori jedno oko, pa drugim okom gleda u centar ove rešetke (mrežice) i sam analizira da li mu se neke linije iskrivljuju, nestaju, da li su neki dijelovi ove mrežice umanjeni ili uvećani, da li se pojavljuje siva mrlja ispred testiranog oka. Sve promjene u svom centralnom vidu pacijent evidentira iscrtavanjem na priloženoj mrežici. Zatim to isto ponovi i sa drugim okom. Ukoliko pacijent primijeti pogoršanje svog centralnog vidnog polja potrebno je da se što prije javi svom oftalmologu. Drugi način testiranja centralnog vida u kućnim uslovima je tzv. face to face test pred ogledalom. Ovaj jednostavan i praktičan test se izvodi veoma lako: pacijent zatvori jedno oko, a drugim okom analizira svoje lice i veoma lako primijeti sve promjene u poznatom odrazu u ogledalu. Isto tako, dugogodišnji oftalmološki pacijenti su usvojili i druge brze i efikasne testove za kućno praćenje stanja svoje makule. Veoma često su sami stekli naviku da pogledom fiksiraju neki poznat predmet u daljini, a zatim novinski tekst ili knjigu na blizinu. Naravno, uz to koriste svoje korekcione naočale i na taj način veoma lako i brzo zapaze sve eventualne promjene svog centralnog vida.