Biografija: Kćerka dr. Sanje Sefić – Kasumović, Aida rođena je 10.04.1991 godine u Banja Luci. Osnovnu školu „Safvet – beg Bašagić“ je završila u Sarajevu 2006 godine, a zatim Drugu gimnaziju u Sarajevu 2010 godine sa odličnim uspjehom. Akademske 2010 godine je upisala Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu. 2014 godine je u sklopu studentske razmjene Udruženja studenata medicine BIH odradila praksu u Leidi, Španija na klinici „Hospital Santa Maria“, na odjelu za opštu hirurgiju. 2015 u sklopu istog udruženja obavila je praksu u Antaliji – Turska, u bolnici Akdeniz, na odjelu za torakalnu hirurgiju. 2015 i 2016 godine je učestvovala u izradi tri rada iz područja oftalmologije. Tečno govori engleski jezik, te ima položen B2 nivo njemačkog jezika.

Akademske 2016 godine završava Medicinski fakultet u Sarajevu te počinje da radi u Očnoj poliklinici „Dr. Sefić“. Svoje dalje medicinsko školovanje namjerava da usmjeri i usavrši na području oftalmologije.

Ambliopija, medicinski izraz za „lijeno“ ili slabovidno oko, je poremećaj razvoja vida kod kojeg oko ne postiže normalnu vidnu oštrinu, čak ni sa dioptrijskim naočalama ili kontaktnim lećama. Slabovidnost se javlja rano u životu i može spriječiti pravilan razvoj vidne funkcije i razvoj stereovida (tzv. 3D vida). Srećom, uz današnje smjernice i preporuke za pravovremene preglede djece, ambiopija se može otkriti na vrijeme, te uz pravilno liječenje vidni potencijal može biti iskorigovan do normalnih vrijednosti. Uz savjete dr. Kasumović pratite reakcije očiju vaše djece, te se nadamo da će vam ovaj tekst biti od velike važnosti i pomoći.

Ambliopija obično započinje tokom dojenačke dobi ili ranog djetinjstva. U većini slučajeva zahvaćeno je samo jedno oko, ali u rijetkim se slučajevima ambliopija može razviti na oba oka. Ukoliko se slabovidnost otkrije rano i odmah se započne sa liječenjem, trajne posljedice se mogu izbjeći. Neliječeno oko može rezultirati trajnim gubitkom vida. Utvrđeno je da je ambliopija više zastupljena u zemljama sa višim prihodima nego u područjima s nižim prihodima, te je češća incidenca u Europi i Sjevernoj Americi (2,4-3,0%) nego u Aziji i Africi (0,7-1,9%).

TRI SU UZROKA NASTANKA AMBLIOPIJE:

Strabizmička ambliopija

Strabizam je najčešći uzrok lijenog oka. Vidne osi nisu postavljene paralelno, te da bi se izbjegle duple slike, mozak počinje ignorirati sliku koju percipira oko koje je u otklonu, što dovodi do prestanka razvoja vida na tom oku i razvoja ambliopije.

Refraktivna ambliopija

Ovakva vrsta slabovidnosti nastaje ukoliko postoje nejednake refrakcijske greške na dva oka, iako su oči položene paralelno. Jedno oko može imati značajnu kratkovidnost ili dalekovidnost, dok ga drugo oko nema, ili jedno oko može imati značajan astigmatizam, a drugo oko da ga nema. U takvim se slučajevima mozak oslanja na oko koje ima manju refrakcijsku grešku, te isključuje oko na koje je slika mutnija. Ovakva vrsta slabovidnosti se zove još i anizometropna ambliopija.

Deprivacijska ambliopija

Ovakva vrsta slabovidnosti nastaje kada postoji zamućenje medija oka, što posljedično sprječava ulazak i fokusiranje svjetla na retini djeteta. Čest uzrok ovakve vrste ambliopije su kongenitalne katarakte ili leukomi rožnice. Liječenje je operativno, i smatra se hitnim, kako bi se što prije omogućio normalan razvoj vida i spriječila slabovidnost.

Simptome je često teško uočiti jer je ambliopija tipičan problem razvoja vida kod dojenčadi. Ukoliko dijete razvije bijeg oka, povremeni ili stalni, obavezno treba učiniti kompletan oftalmološki pregled djeteta kojim će se notirati da li je došlo do razvoja slabovidnosti. Jednostavan, tzv. „screening“ test koji se može učiniti je pokrivanje i otkrivanje jednog, potom drugog oka. Ukoliko djetetu ne smeta kada je jedno oko pokriveno, a uznemiri se ili plače kada se pokrije drugo oko, vrlo vjerovatno se radi o tome da je u drugom slučaju pokriveno oko „dobro“ i funkcionalno, a nepokriveno oko ambliopno, što djetetu stvara smetnju kada gleda samo sa slabijim okom. Također, pacijenti sa slabovidnošću često imaju lošu percepciju dubine (gubitak stereovida), što se može testirati Langovim pločicama prilikom oftalmološkog pregleda; često škilje i prisilno zatvaraju jedno oko, ili imaju „lutajući“ pogled, gdje se oči ne kreću u istom smjeru kada se dijete pokušava fokusirati. 

Jednostavni skrining test prekrivanjem oka nije zamjena za sveobuhvatan oftalmološki pregled ukoliko postoji sumnja na ambliopiju. Prvi kompletan pregled oftalmologa bi trebao biti sa navršene 4 godine djetetova života, ali ukoliko se primijeti križanje očiju, znakovi slabijeg vida i škiljenje, pregled bi trebao biti učinjen ranije, po primjećivanju simptomatologije. Po Američkim smjernicama, pregledi se savjetuju i po navršenih 6 mjeseci djetetova života, da bi se potvrdilo da oči imaju pravilan položaj i da se isključe znakovi strabizma i ambliopije.

Metode liječenja ambliopije kod djece se napredovale tokom godina, tako da nude širi raspon rješenja ovisno o težini stanja i sklonostima pacijenta, kao i njihovih roditelja. U slučajevima refrakcijske ambliopije (slabovidno oko zbog nejednakih refrakcijskih greški), normalan vid može se postići jednostavnom korekcijom refrakcijskih pogrešaka na oba oka naočalama ili kontaktnim lećama. Međutim, obično je potrebno barem neko vrijeme provoditi zatvaranje (okluziju) “boljeg” oka kako bi se mozak fokusirao na vizualni unos svjetla i razvoj slabovidnog oka.

Liječenje strabizmične ambliopije (ambliopija uzrokovana neusklađenim položajem očiju) često uključuje operaciju strabizma radi postavljanja očiju u paralelan položaj, nakon čega se može provesti terapija okluzijom boljeg oka. Okluzija očnim flasterima se provodi svakodnevno, nekoliko sati dnevno, a u rijetkim slučajevima duboke slabovidnosti, čak i kroz cijeli dan. Provođenje okluzivne terapije zahtjeva češće kontrole vidne oštrine kako ne bi došlo do pada vida na oko koje se pokriva, na koje je vidna oštrina bila dobra.

Okluzivna terapija zahtjeva dobru saradnju sa roditeljima, koji moraju razumjeti svrhu i cilj liječenja, te biti uporni u njenom pravilnom provođenju. U terapiji ambliopije mogu se koristiti i atropinske kapi. Liječenje se provodi na način da se svaki dan ukapa jedna kap atropina u bolje oko, tako da se zjenica na tom oku proširi, vid se zamuti, te prisiljava dijete da se više koristi sa ambliopnim okom, i na taj način poboljšava vidnu funkciju ambliopnog oka bez okluzije. Jedna od prednosti ove terapije je što ne zahtjeva stalnu kontrolu roditelja nad djetetom, kao u slučaju okluzivne terapije gdje djeca često skidaju očne flastere.

Prema recentnim studijama na djeci mlađoj od 7 godina s ambliopijom, terapija atropinom dala je usporedive rezultate s okluzivnom terapijom. Međutim, atropin ima nuspojave koje treba uzeti u obzir, kao što je osjetljivost na svjetlost (jer je bolje oko neprestano prošireno) i poteškoće u vidu na blizinu tijekom liječenja. Liječenje ambliopije treba početi što ranije. Smatra se da je kritično razdoblje za intervenciju do 8. godine života, međutim često se sa terapijom nastavlja i do 11. ili 12. godine djetetova života, a nekada i duže.

Današnje moderno doba nam nudi i mnoge metode liječenja ambliopije pomoću kompjuterskih programa ili mobilnih aplikacija koje stimuliraju neuronske promjene što dovodi do poboljšanja oštrine vida i osjetljivosti na kontrast. Ukoliko se slabovidnost ne liječi na vrijeme, pravilno i upornim pristupom, nerazvijena vidna funkcija postaje permanentna i ne može se ispraviti u kasnijoj životnoj dobi. Ambliopija može biti rano detektirana i na vrijeme korigirana samo pravovremenim oftalmološkim pregledima.