Anti-VEGF terapija je uspješan vid liječenja koji pomaže u sprječavanju progresije oboljenja i daljeg gubitka vida.

Biografija: Mr. sc. dr. Aida Pidro je specijalizantica treće godine oftalmologije i optometrije u Općoj bolnici „Prim. Dr. Abdulah Nakaš“ u Sarajevu. Zvanje doktora medicine stekla je 2017. godine, a zvanje magistra menadžmenta, smjer Upravljanje kvalitetom u zdravstvu 2020. godine. Također, od 2020. godine je kandidat doktorskog studija Biomedicina i zdravstvo. Autor je nekoliko stručnih članaka iz oblasti oftalmologije, kao i aktivni učesnik više domaćih i inostranih kongresa. Poseban interesa u oftalmologiji su dijagnostika i liječenje oboljenja retine, hirurgija katarakte i okuloplastična hirurgija.

Anti-VEGF terapija ima za cilj spriječiti pogoršanje bolesti oka i stabilizovati vid. Dr. Pidro ističe kako se svakom pacijentu pristupa individualno, a prije davanja lijeka se svakako objasni njihovo djelovanje i očekivanja. Naglašava kako su veoma bitne redovne kontrole oftalmologa, čak i prije nastanka simptoma slabljenja vida. Kroz tekst detaljno pročitajte sve o Anti-VEGF tretmanu koji za časopis Oculus piše Dr. Pidro.

U oftalmologiji je, unazad nekoliko godina, došlo do revolucionarnih promjena u liječenju bolesti retine i centra za vid – makule koristeći anti/VEGF lijekove. Brojne su indikacije za davanje ovih lijekova u oko, a jedna od osnovnih je dijabetička retinopatija. Uz nju tu su i degeneracija makule, tromboza krvnih sudova oka, miopska horoidalna neovaskularizacija, kao i stanja poput krvarenja u oku ili neovaskularni glaukom. Ova skupina lijekova zaustavlja ili usporava stvaranje novih i neželjenih krvnih sudova u području makule.

Dijabetička retinoaptija

Oštećenja krvnih sudova, uzrokovanim neregulisanim šećerom u krvi dovode do povećanu propustljivost krvi i tekućine što će pacijent primjetiti kao mutniji i slabiji vid. Jedna od glavne tri metode izbora liječenja dijabetične retinopatije, pored laser fotokoagulacije i operativnog zahvata, su upravo anti-VEGF injekcije za oko. Anti-VEGF terapija se daje kada tekućina koja je iscurila iz krvnih žila uzrokuje zadebljanje makule – dijabetički makularni edem. Za početak se injekcije daju jednom mjesečno, a potom se prati protokol u zavisnosti od reakcije na liječenje i vrsti anti-VEGF terapije koja se koristi. Istraživanja su pokazala da pored stabilizacije oboljenja, 30-40% pacijenata prijavljuje povećanje vidne oštrine.

Senilna degeneracija makule

Senilna degeneracija makule je vodeći uzrok sljepoće u svijetu u populaciji iznad 60 godina. Osnovne tegobe koje pacijenti navode su oslabljen centralni vid koji dovodi do poteškoća prilikom čitanja, gledanja televizije ili vožnje. Dugo vremena nije bilo značajnog lijeka za ovo progresivno oboljenje, te se pacijentima savjetovalo preventivno uzimanje vitamina, te propisivanje povećala da bi se do nekog stepena uspijevale obavljati životne aktivnosti. Anti-VEGF terapija je jedina opcija u liječenju vlažne forme senilne makularne degeneracije. Prva doza anti-VEGF injekcije indicirana je u roku od 2 sedmice po pojavi prvih simptoma vlažne forme senilne makularne degeneracije, ukoliko se s terapijom započne tada, imamo šansu za odlične rezultate vida. Liječenje vlažne forme makularne degeneracije anti-VEGF terapijom ima visoku stopu uspjeha sa prestankom pogoršanja vida. Protokol davanja je sličan kao i kod dijabetičkog makularnog edema, ali prve tri doze svakih mjesec dana koje se daju kao loading doza, a potom se produžavaju intervali.

Venska tromboza

Venska tromboza oka dovodi do bezbolnog smanjenja vida na jednom oku, najčešće kod osoba sa neregulisanim dijabetesom ili hipertenzijom. Manifestuje se krvarenjem u regionu zahvaćene vene i otokom u centru vida. Liječenje makularnog edema ili neovaskularizacije kao posljedica tromboze retinalne vene obavlja se ubrizgavanjem anti-VEGF lijekova u oko. Protokol davanja je sličan kao i kod dijabetičkog makularnog edema.

CNV kod miopije

Patološka miopija je karakteristična po degenerativnim promjenama na retini koje dovode do oštećenja vida, najčešće kao posljedica horoidalne neovaskularizacije. Liječenje počinje obično sa jednom dozom anti-VEGF injekcije, a nakon toga se pacijent prati svakog mjeseca u prvih par mjeseci te se u odnosu na stanje očnog DNA procjenjuje potreba za novim dozama lijeka. Pored stabilizacije oboljenja, 50% pacijenata prijavljuje poboljšanje vidne oštrine za do čak tri dodatna reda.

Način aplikacije lijeka u oko

Lijek se aplicira direktno u oko jer je takav način primjene najbolji i najučinkovitiji. Sam proces je vrlo jednostavan i brz, te gotovo bezbolan. Pacijentu se prethodno kapaju kapi za anesteziju oka. Zahvat se izvodi u potpuno sterilnim uslovima u operacijskoj sali. Procedura se smatra ambulantnom, tako da pacijent ide kući nakon primljene injekcije. Priprema podrazumijeva čišćenje kože područja oka otopinom 10% povidon jodida, a potom i same površine oka 5% otopinom povidon jodida. Mjeri se područje aplikacije (3.5 ili 4 mm od limbusa rožnice). Lijek se aplicira koristeći tanku, malu, kratku i oštru iglicu (30 G), kako bi trauma oka bila što manja. Samo ubrizgavanje lijeka traje nekoliko sekundi. Lijek se po apliciranju slegne na dno očne jabučice i ne izaziva dalje teškoće. Iako postoji određen rizik, davanje injekcije je neophodno jer je jedina alternativa nepovratnom slabljenju vida.

Danas na tržištu postoji više vrsta lijekova koji se primjenjuju u liječenju ovih oboljenja. Oni podrazumijevaju ranibizumab (Lucnetis) i aflibercept (Eyela) kao odobrenje lijekove za navedene indikacije, kao i bevacizumab (Avastin) kao „off-label“ lijek koji se najčešće primjenjuje radi svoje prihvatljive cijene. Svaki od ovih lijekova ima svoje prednosti i mane, kao i različite protokole za različite indikacije. Imaju zajednički zadatak, a to je spriječiti stvaranje slabih krvnih sudova koje uzrokuju ozbiljne probleme na očnom dnu. Primjenom lijeka neutralizira se vaskularni endotelni faktor rasta (VEGF), te se na taj način gasi signal za stvaranje štetnih slabih krvnih sudova. Gotovo kod svih pacijenata na taj način se postiže zaustavljanje slabljenja vida, a 30-40% pacijenata u prosjeku prijavljuje poboljšanje vidne oštrine. U slučaju pravovremene dijagnoze, ovaj postotak može biti i viši. Na tržište Evrope je stigao i novi lijek, čiju registraciju čekamo i u BiH, lijek za ove indikacije. Brolucizumab (Beovue) je lijek drugačijeg sastava, koji će pokušati da da isti rezultat liječenje uz smanjenje broja davnja injekcija.

Zaključak

Iskustva u primjeni ovog vida terapije su i više nego pozitivna, čemu svjedoči veliki broj pacijenata kojima je spriječeno dalje propadanje vida.