Pravovremeno otkrivanje, praćenje i odabir pacijenata za aktivan tretman ima prvorazredni značaj u liječenju dijabetične retinopatije.
Autor:
Admira Dizdarević je rođena 14.10.1976. godine u Banovićima. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2002 godine. Zaposlena je u Kantonalnoj bolnici Zenica od 2003 godine, a u Službi za očne bolesti od 2005 godine. Specijalizirala je oftalmologiju 2008 godine na Univerzitetsko-kliničkom centru Tuzla. Magistrirala je 2010 godine na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Počasno zvanje primarijus dodijeljeno joj je 2019 godine. Autor je i koautor više stručnih i naučnih radova. Edukacije iz oftalmologije obavljala je u kliničkim centrima u Pragu, Ljubljani, Beogradu i Zagrebu.
Dijabetes i oko
Trenutno je u svijetu oko 387 miliona oboljelih od dijabetesa, a smatra se da će taj broj do 2035. godine rasti do 592 miliona najvećim dijelom zbog porasta broja stanovnika, starenja, urbanizacije, nezdrave ishrane i nedovoljnog kretanja. Savremeno liječenje značajno je doprinijelo dužem životnom vijeku dijabetičara, ali se brojne komplikacije ove bolesti učestalije sreću. Više o ovoj temi piše dr. Admira Dizdarević.
Piše: dr. Admira Dizdarević
Dijabetes je vodeći uzrok sljepoće i poremećaja vida kod odraslih osoba u dobi od 20-65 godina u razvijenim zemljama. Komplikacije dijabetesa na prednjem segmentu oka su: halacion (slika 1.), hordeolum; konjunktivitis (zbog visoke koncentracije glukoze u suzama);neurotrofični keratitis (zbog smanjene osjetljivosti rožnice); katarakta (slika 2.); sekundarni glaukom; pojava dvoslika zbog toksične kljenuti vanjskih očnih mišića; smanjena sposobnost akomodacije (gledanja na blizinu) zbog infiltracije cilijarnog tijela glikogenom; prolazno zamućenje vida zbog promjena vrijednosti nivoa glukoze u krvi što dovodi do osmotskih promjena u leći.
Dijabetična retinopatija
Najozbiljnija komplikacija dijabetesa je dijabetična retinopatija i njeno napredovanje ka proliferativnom obliku. Dijabetična retinopatija je mikroangiopatija i progresivno stanje koje u početku ne oštećuje vidnu oštrinu, ne upozorava na ugroženost vida pa bolesnik to i ne primjećuje. Slom hemato-retinalne barijere kao posljedica dugogodišnje hiperglikemije dovodi do povećane propustljivosti i curenja kroz bazalnu membranu sa posljedičnim promjenama u tkivu retine u smislu edema,tvrdih i mekih eksudata, krvarenja.
Faktori rizika za nastanak dijabetične retinopatije:
Trajanje dijabetesa
Rijetko se razvija unutar 5 godina od početka bolesti ili prije puberteta, ali oko 5% dijabetičara sa dijabetesom tipa 2 ima retinopatiju pri prvom oftalmološkom pregledu,
Loša metabolička kontrola je značajna za razvoj i progresiju retinopatije,
Trudnoća je povremeno praćena brzom progresijom retinopatije,
Arterijska hipertenzija ukoliko je loše kontrolisana, praćena je pogoršanjem retinopatije,
Nefropatija ukoliko je razvijena praćena je pogoršanjem retinopatije,
Pušenje, gojaznost, hiperlipidemija. Najčešći uzrok smanjenja vida kod dijabetične retinopatije je edem makule koji se može javiti u sva tri klinička oblika retinopatije.
Rano otkrivanje dijabetične retinopatije
Rano otkrivanje dijabetične retinopatije je najslabija karika u lancu liječenja očnih komplikacija dijabetesa. Zbog subjektivnog osjećaja dobrog stanja vida i dobrog zdravlja očiju, ni dijabetičari ni liječnici koji o njima brinu, često nisu svjesni koliko je dijabetes opasan za vid.
Skrining test podrazumijeva blagovremeni uvid u očno dno cijele dijabetičke populacije oftalmoskopskim pregledom ili fundus fotografijom. Djeca oboljela od dijabetesa treba da se podvrgnu pregledu očnog dna u toku puberteta, pošto su očne komplikacije izuzetno rijetke prije puberteta. Kod osoba sa juvenilnim, insulin zavisnim dijabetom promjene na retini nastaju posle 7-8 godina nakon pojave bolesti, kada treba obaviti pregled očnog dna. Osobe sa insulin nezavisnim dijabetom koji se javlja u zrelom dobu i čiji se početak ne može sa sigurnošču utvrditi treba da se podvrgnu oftamološkom pregledu čim se postavi dijagnoza bolesti. Ako se ne nađu znaci retinopatije dovoljne su kontrole očnog dna jednom godišnje. Kod postojanja blage retinopatije kontrolni pregled je najkasnije za 6 meseci, a u slučaju progresije naredne kontrole treba obaviti za 2-3 mjeseca.
Dobra kontrola glikemije
Dobra kontrola glikemije je osnova za smanjenje pojave komplikacija dijabetesa na oku. U tretmanu proliferativne dijabetične retinopatije i makularnog dijabetičnog edema koriste se najčešće laser fotokoagulacija i anti VEGF (vaskularni endotelni faktor rasta) lijekovi (bevacizumab, ranibizumab i aflibercept) intravitrealno prema za to određenim indikacijama.
Preretinalne i/ili intravitrealne hemoragije, trakcione ablacije retine su komplikacije uznapredovale bolesti koja nije tretirana ili je neuspješno tretirana. Vodeći način liječenja teških komplikacija je pars plana vitrektomija.
Zaključak
Najznačajnija komplikacija dijebetesa na oku je dijabetična retinopatija.
Dužina trajanja dijabetesa je najznačajniji faktor za razvoj dijabetične retinopatije.
Loše regulisana glikemija, arterijska hipertenzija, hiperlipidemija utiču na težinu dijabetične retinopatije i progresiju.
Dobrom regulacijom glikemije, krvnog pritiska i serumskih lipida moguće je reducirati nastajanje dijabetične retinopatije i progresiju u proliferativnu retinopatiju.
Laserfotokoagulacija, te primjena anti VEGF lijekova intravitrealno reducira smanjenje vidne oštrine i komplikacije uznapredovale dijabetične retinopatije.
Dijabetička retinopatija predstavlja idealan model za skrining.
Pravovremeno otkrivanje, praćenje i odabir pacijenata za aktivan tretman ima prvorazredni značaj u liječenju dijabetične retinopatije.
