Zašto kratkovidnost postaje sve češća i kako možemo usporiti njeno napredovanje?

Piše: Lamija Čakrama student SSST III godine Medicinskog fakulteta Univerzitet u Sarajevu
Naše oči danas rade više nego ikada prije. Učenje, posao, korištenje pametnih telefona, računara i drugih digitalnih uređaja postali su neizostavan dio svakodnevice, a upravo takav način života ostavlja sve veći trag na zdravlje vida. Zbog toga stručnjaci posljednjih godina upozoravaju na zabrinjavajući porast kratkovidnosti, posebno među djecom i mladima, zbog čega se miopija sve češće opisuje kao jedna od najvećih javnozdravstvenih prijetnji 21. stoljeća. Zašto se broj oboljelih ubrzano povećava, koji su faktori rizika, kakve posljedice može imati nekontrolirano napredovanje miopije te na koji način možemo zaštititi vid – objašnjava stručni tekst koji slijedi.
Posljednjih nekoliko decenija miopija je postala jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova u području oftalmologije. Miopija se naziva modernom epidemijom ne zato što je zarazna, nego zato što se njena učestalost globalno povećava. Savremeni način života obilježen je intenzivnim radom na blizinu, povećanom upotrebom digitalnih uređaja te smanjenim boravkom na dnevnom svjetlu, što se smatra jednim od glavnih razloga porasta miopije širom svijeta.
Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da se miopija sve češće pojavljuje među mlađim generacijama, što također znači i brže napredovanje bolesti u djetinjstvu i adolescenciji.
Miopija ili kratkovidnost najčešći je refraktivni poremećaj pri kojem osoba jasno vidi predmete koji su joj blizu, dok predmeti u daljini izgledaju zamagljeno.

Kod emetropnog oka zrake svjetlosti prolaze kroz rožnjaču i leću te se precizno fokusiraju na mrežnjaču, omogućavajući jasan vid. Nasuprot tome, kod miopnog oka očna jabučica najčešće je aksijalno produžena ili je refraktivna snaga rožnjače i leće veća nego što odgovara dužini oka, zbog čega se slika formira ispred mrežnjače. Zbog toga dijete može dobro čitati knjigu ili gledati u telefon, ali ne vidi jasno tablu u učionici ili znakove u daljini.
Iako se miopija uspješno koriguje naočalama, kontaktnim lećama ili refraktivnom hirurgijom, posebno visoka i progresivna miopija smatraju se hroničnim stanjem koje može dovesti do ozbiljnih patoloških promjena oka. Najznačajnije komplikacije uključuju miopnu makulopatiju, ablaciju mrežnice, glaukom, kataraktu i druge degenerativne promjene zadnjeg segmenta oka koje mogu dovesti do trajnog oštećenja vida.
Upravo zbog toga savremena oftalmologija sve više pažnje posvećuje ne samo korekciji vida već i usporavanju progresije miopije.
Miopiju možemo razlikovati na osnovu uzroka i faktora rizika poput genetskih predispozicija i okolnih faktora. Najčešći oblik je aksijalna miopija, koja nastaje usljed produženja očne jabučice. Refraktivna miopija razvija se zbog povećane refraktivne snage rožnjače ili leće, dok progresivna miopija podrazumijeva kontinuirano povećanje dioptrije tokom rasta i razvoja. Poseban klinički značaj imaju visoka i patološka miopija, koje su povezane sa strukturnim promjenama oka i znatno većim rizikom od razvoja komplikacija koje mogu ugroziti vid.
Razvoj miopije rezultat je genetskih predispozicija i faktora okoline. Brojna istraživanja pokazuju da djeca čiji su roditelji kratkovidni imaju značajno veći rizik od razvoja miopije, pri čemu je taj rizik najveći ukoliko su oba roditelja miopna.

Međutim, genetika sama po sebi ne može objasniti nagli porast miopije u posljednjih nekoliko decenija, zbog čega se sve veća pažnja posvećuje utjecaju vanjskih faktora i savremenog načina života.
Među najznačajnijim zaštitnim faktorima ističe se boravak na otvorenom i izlaganje prirodnom dnevnom svjetlu. Istraživanja su pokazala da djeca koja provode manje vremena na otvorenom, a istovremeno veliki dio dana provode u aktivnostima na blizinu, imaju značajno veći rizik za razvoj kratkovidnosti.
Dugotrajno čitanje, pisanje i korištenje digitalnih uređaja, posebno bez redovnih pauza i na vrlo maloj udaljenosti, mogu doprinijeti progresiji miopije.

Iako potpuna prevencija miopije trenutno nije moguća, primjenom odgovarajućih preventivnih mjera moguće je smanjiti rizik njenog nastanka i usporiti progresiju bolesti. Redovan boravak na dnevnom svjetlu, ograničavanje kontinuiranog rada na blizinu, pravljenje redovnih pauza te pravovremeni oftalmološki pregledi predstavljaju osnovu savremenog pristupa prevenciji i kontroli miopije.

Literatura
- James B, Bron A, Parulekar MV. Ophthalmology Lecture Notes. 12th ed. Wiley Blackwell; 2017.
- Levin LA, Nilsson SFE, Ver Hoeve J, Wu SM, Kaufman PL, Alm A, editors. Adler’s Physiology of the Eye. 11th ed. Elsevier/Saunders; 2011.
