Zeleni hamburgeri, plavi kečap, ljubičaste jagode? Postoji razlog zašto se čudno osjećamo kad hrana nije boje na koju smo navikli. U pitanju nije okus hrane, već boja.

Razlog toga je što formiramo određena očekivanja od hrane zavisno od prethodnih iskustava. Standardi nisu bazirani samo na ukusu, već način na koji mi vidimo boju hrane često nadjača cjelokupno čulo okusa. 2013 godine, sprovelo se istraživanje na bazi čudnog odnosa između boje i okusa koji je objasnio ovaj fenomen u više detalja. Viša osoba podijeljene se u dvije grupe i dobili su po jednu čašu vina. U obje čaše se nalazilo isto bijelo vino, ali je jedna od čaša bila obojena tamnocrvenom bojom, pa je ličilo na cabarnet ili merlot.

Prva grupa koja je pila iz prozirne čaše opisala je klasični okus bijelog vina. Oni koji su pili iz obojene čaše opisali su vino koje je više sličilo crvenom vinu. I iz jednog i iz drugog pića izvučene su boje i mirisi. Pa kako je moguće da su jedno piće opisali sasvim različito?

Odgovor leži u boji. 

Ne samo da boja može promijeniti način na koji osjećamo okuse, već i koliki je intenzitet okusa. Jedno istraživanje pokazalo je da se jača/tamnija boja povezuje sa slađim okusom. Shodno tome, nedostatak boje u hrani s kojom ste već upoznati može utjecati na to da osjećate manje ukusa, čak iako zapravo nema nikakve razlike.  

Nauka boje i okusa zasigurno naglašava potrebu za preciznim i konzistentnim ispitivanjem i mjerenjem boja u prehrambenoj industriji. Samo male promjene mogu u potpunosti transformirati način na koji mušterije vide vaš proizvod.