You are currently viewing Adel Smajlović: Alergijski konjunktivitis

Adel Smajlović: Alergijski konjunktivitis

Alergijski konjunktivitis je upalni odgovor konjunktive na određeni alergen. Predstavlja samo dio sistemskog imunološkog odgovora i obično je povezanim sa simptomima gornjeg disajnog puta zbog čega se naziva alergijski rinokonjunktivitis.

Piše: Dr. Adel Smajlović, specijalista oftalmolog

Dr. Adel Smajlović, specijalista oftalmolog je diplomirao na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 2007 godine. Specijalistički ispit položio je 2013 godine na Klinici za očne bolesti u Sarajevu. Zaposlen na Odjelu oftalmologije Kantonalne bolnice Zenica. Uže polje rada i interesovanja mu je hirurgija katarakte i medical retina.

Alergijski konjunktivitis je upalni odgovor konjunktive na određeni alergen. Predstavlja samo dio sistemskog imunološkog odgovora i obično je povezanim sa simptomima gornjeg disajnog puta zbog čega se naziva alergijski rinokonjunktivitis. Prevalenca u ukupnoj populaciji je između 6%-30%. Na ovu temu detaljnije piše Dr. Adel Smajlović.

Razlikujemo 2 glavna tipa alergijskog konjunktivitisa.

Sezonski alergijski konjunktivitis – ima akutnu kliničku sliku, tipično nakon izlaganju alergenu (zrakom nošenim polenom).

Cjelogodišnji (perenijalni) alergijski konjunktivitis  – ima nešto blažu kliničku sliku, nije vezan za godišnje dobe i može se javiti tokom cijele godine, uzrokuju ga različiti alergeni. 

Patogeneza

U patogenezi alergijskog konjunktivitisa je alergijska reakcija tipa I. Alergen, koji je obično zrakom nošen, dospijeva u suzni film i dolazi u kontakt sa konjunktivalnim mastocitima koje nose alergen specifično IgE antitijelo. Degranulacijom mastocita oslobađa se histamin i drugi medijatori upale koju uzrokuju vazodilataciju, edem i aktivaciju drugih upalnih stanica, kao što su eozinofili. Kod već senzibilizirane osobe, aktivacija i degranulacija mastocita se dešava već unutar nekoliko minuta nakon izlaganja alergenu.

Klinička slika

Pacijenti sa alergijski konjunktivitisom često imaju i druge atopijske bolesti, kao što su alergijski rinitis ili astma. Simptomi se razvijaju naglo, nakon izlaganja alergenu i to u vidu svrbeža, otoka kapaka, konjunktivalne hiperemije, hemoze, mukozne sekrecije. Intenzivan svrbež je karakterističan simptom, a „napadi“ su obično kratkog trajanja i u epizodama.

Konjunktivalna injekcija i hemoza kod akutnog alergijskog konjunktivitisa

Dijagnostika

Dijagnoza alergijskog konjunktivitisa se uobičajeno postavlja na osnovu kliničke slike. Citološkim pregledom konjunktivalnog brisa se karakteristično mogu naći eozinofili kojih obično nema na površini oka. Mogu se uraditi specifična testiranja na alergene. Najčešće se koriste testovi iz krvi za određivanje ukupne količine IgE antitijela (RIST), ili nivo specifičnih IgE antitijela na određene alergene (RAST).

Liječenje

Prvenstveno potrebno je smanjiti ili potpuno izbjeći izlaganje alergenu. Preventivno izbjegavati područja gdje se alergen nalazi u određeno godišnje doba (polen), temeljito čišćenje mjesta gdje se alergen (životinjske dlake, grinje) akumulira kao što su tepisi, posteljina, odjeća. Treba obratiti pažnju i na druge faktore (sindrom suhog oka, kontaktne leće) koji doprinose i facilitiraju kontakt alergena sa površinom oka. Nošenje naočala i zaštitnih naočala može poslužiti kao fizička barijera.

Liječenje se treba bazirati na težini simptoma koje pacijent ima i to uključuje:

Suportivna terapija

  • Hladne obloge
  • Umjetne suze

Topikalna terapija

  • Antihistaminici i stabilizatori mastocita
  • NSAIL (nesteroidni protiuupalni lijekovi)
  • Oprezna, selektivna upotreba steroida
  • Vazokonstriktori

Sistemska terapija

  • Oralni antihistaminici (mogu kratkoročno biti efektivni ali mogu pogoršati sindrom suhog oka)

Umjetne suze su djelotvorne jer razrjeđuju i ispiraju alergene i druge medijatore upale. Topikalni vazokonstriktori, sami ili u kombinaciji sa antihistaminicima mogu pomoći u ublažavanju akutnih simptoma. Međutim, njihova kontinuirana upotreba više od 5-7 dana može uzrokovati kompenzatornu hroničnu vaskularnu dilataciju. Topikalni stabilizatori mastocita mogu biti korisni kod sezonskog alergijskog konjunktivitisa. Terapiju treba provoditi kontinuirano 7 ili više dana i nisu djelotvorni u ublažavanju akutnih simptoma. Kod nekih pacijenata topikalno ciklosporin i sistemski antihistaminici mogu pomoći za ublažavanje simptoma. Hiposenzibilizacija (imunoterapija) može biti korisna ako je alergen identificiran. Upotrebu topikalnih NSAIL kod atopijskih bolesti treba oprezno nadzirati zbog mogućih ulkusa i perforacija rožnice, te su potrebni redovni kontrolni pregledi. Topikalni kortikosteroidi su veoma efektivni, ali ih zbog neželjenih dejstava treba koristiti samo kod slučajeva koji nisu odgovorili na drugu terapiju.

Drugi imunološkim odgovorom posredovani konjunktivitisi

Vernalni keratokonjunktivitis (VKC) je sezonska, ponavljajuća, bilateralna upala konjunktive i rožnice oka, češće kod mladih muškaraca sa pozitivnom ličnom ili porodičnom anamnezom na atopijske bolesti. U tropskim krajevima može perzistirati tokom cijele godine. U imunopatogenezi su alergijske reakcije tipa I i tipa IV. U konjunktivalnom infiltratu se nalaze eozinofili, limfociti, plazma stanice i monociti.

Simptomi: svrbež, blefarospazam, fotofobija, zamućen vid, obilan mukoidni sekret. 

Klinički razlikujemo dva tipa VKC: palpebrarni i limbalni. Upala kod palpebralnog VKC je lokalizirana pretežno na palpebralnoj konjunktivi i to u njenom gornjem dijelu gdje se razvija difuzna papilarna hipertrofija. Može biti prisutna konjunktivalna hiperemija i hemoza. Kod težih slučajeva uvećane, gigantske papile podsjećaju na kaldrmu zbog zaravnjenog poligonalnog vrha (slika 3). Limbalni VKC se može razviti sam ili povezan sa palpebralnim VKC. Češći je u klimatski toplijim krajevima. Prisutna je hiperemija, limb je zadebljan, gelatinoznog izgleda sa rasutim opalescentnim uzdignućima (Horner-Trantasove mrlje) koje se pretežno sastoje od degeneriranih eozinofila i epitelnih stanica.

Papile u obliku kaldrme kod teškog oblika VKC


Horner-Trantasove mrlje kod VKC

Pored promjena na konjunktivi kod VKC se mogu razviti i različite keratopatije. Punktiformne epitelne erozije obično zahvataju gornje i centralne dijelove rožnice. Ovalni ili štitasti ulkus sa pratećim stromalnim zamućenjem koji može da progredira do perforacije. Postoji i povezanost između VKC i pojave keratokonusa. U težim slučajevima može se pojaviti i manjak stem stanica.

Štitasti ulkus kod VKC

Terapija ovisi o težini kliničke slike i izraženih simptoma. U blagim slučajevima bolest se može kontrolisati topikalnim antihistaminicima. Klimatoterapija (upotreba klima uređaja, preseljenje u hladnije krajeve) može biti korisna. Ako je u pitanju srednje teška klinička slika u terapiji se koriste topikalni stabilizatori mastocita. Kod pacijenata sa sezonskim egzacerbacijama sa terapijom se može početi najmanje 2 sedmice prije početka pojave simptoma. Teške kliničke slike zahtijevaju upotrebu topikalnih steroida. Zbog neželjenih efekata dugotrajne upotrebe, steroidnu terapiju treba koristiti samo kod težih egzacerbacija i to u vidu intermitente (pulsne) terapije. Alternativno, kod kooperativnih pacijenata, može se aplicirati supratarzalna injekcija steroida. Topikalni ciklosporin može da bude efektivan kod slučajeva rezistentnih na steroidnu terapiju.

Atopijski keratokonjunktivitis (AKC) se javlja kod trećine pacijenata sa atopijskim dermatitisom. Osobe sa atopijom pokazuju znakove tipa I hipersenzitivnosti i sniženi sistemski stanicama posredovan imunološki odgovor. Kao posljedica izmijenjenog imuniteta, podložne su herpes simplex virusnom keratitisu i kolonizaciji očnih kapaka sa Staphylococcus aureus-om. Komplikacije povezane sa ovom predispozicijom infekcijama mogu doprinijeti i pogoršati primarne imunopatogene manifestacije. Atopijski keratokonjunktivitis je primarno alergijska reakcija tipa IV, zbog čega terapija stabilizatorima mastocita nije efektivna.

Klinička slika AKC je slična kliničkoj slici VKC sa sljedećim razlikama:

  • Pacijenti sa AKC češće imaju cjelogodišnje simptome sa minimalnim sezonskim egzacerbacijama;
  • Pacijenti sa AKC su starije životne dobi;
  • Papile palpebralne konjunktive su manje ili srednje veličine a ne gigantske;
  • Papile zahvataju gornji i donji dio palpebralne konjunktive;
  • Često je prisutan mliječni konjunktivalni edem sa subepitelijalnom fibrozom;
  • Izražena vaskularizacija rožnice i zamućenje kao posljedica hronične epiteliopatije;
  • Citološkim pregledom konjunktivalnog brisa manje je eozinofila i manje su degranulirani;
  • Češće dolazi do pojave konjunktivalnog ožiljavanja i formiranja simblefarona;
  • Mogu se razviti lentalna zamućenja (prednja kortikalna ili stražnja subkapsularna);
  • Promjene na rožnici kao što su perzistetni epitelni defekti, povećana incidenca ektatičnih promjena rožnice kao što je keratokonus i pelucidna marginalna degeneracija.

Terapija AKC uključuje izbjegavanje alergena i upotrebu topikalnih lijekova slično kao kod VKC. Hladne obloge mogu pomoći. Pacijenti moraju obavljati redovne kontrole radi mogućih komplikacija i sekundarnih infekcija. Kod težih slučajeva, kada topikalna terapija ne daje rezultate, kod progresivnog ožiljavanja i periferne ulcerozne keratopatije indicirana je sistemska imunosupresivna terapija u koordinaciji sa reumatologom.

Gigantopapilarni konjunktivitis (slika 5) u osnovi nije alergijsko oboljenje nego predstavlja konjunktivalnu reakciju na ponavljanu mehaničku iritaciju, obično kod pacijenata koji koriste kontaktne leće ili očne proteze ali u podlozi imaju blage alergijske očne manifestacije.

Gigantopapilarni konjunktivitis

Leave a Reply