Naše oči i mozak komuniciraju jednostavnim jezikom, poput djeteta koje ne poznaje mnogo riječi.

Pogledajte u ovu sliku – šta vidite?

 Vidite li da se nešto pomjera? Ali se ne pomjera. To vam samo mozak govori da je zbunjen onim što mu vaše oči govore. 

Zbunjeni mozak

Naš mozak je poput super-kompjutera, veoma je pametan ali ne može vidjeti. Da bismo shvatili šta mu treba, oči mozgu govore šta bi ono trebalo vidjeti oko nas. Problem je što naše oči znaju samo nekolicinu riječi da bi opisala ono što vide. 

Ponekad se mozak zbuni onim što mu naše oči govore. 

To znači da mozak misli da se nešto kreće, iako nije. Nekad možete „vidjeti“ oblike, boje ili nijanse koje zapravo nisu tu.

Na primjer, pogledajte u kocku A i kocku B na ovoj slici: 

Da li vam kocka A i B izgledaju drugačije? Kocka A izgleda svjetlije, ali je zapravo tamnija od kocke B. Evo kako izgledaju jedna do druge. 

Naše oči i mozak komuniciraju jednostavnim jezikom, poput djeteta koje ne poznaje mnogo riječi. Većinu vremena to nije problem i naš mozak razumije sve što mu oči govore. 

Boja naranče, veličina stolice, koliko su daleko vrata – vaš mozak zna sve te stvari jer su mu to oči rekle na jednostavnom jeziku. Ali mozak mora i „popuniti“ prazninu što znači da mora pogađati na osnovu jednostavnih tragova očiju. Većina tih pogađanja su tačna (recimo da znate da su vrata „toliko velika“ ili svjetlo pada „tamo“, tako da mozak koristi te upute i pretpostavlja da su vrata oko jednog metra udaljena). 

Ponekad mozak pogriješi. Optičke varke se dešavaju kada naše oči i mozak pokušavaju komunicirati na jednostavan način ali se interpretacija pomiješa. Na primjer, mozak misli da mu oči govore da se nešto pomjera, ali to nije ono što naše oči žele reći mozgu. Naš mozak i oči su evoluirali da budu prilično osjetljivi na pokret jer je u drevnim vremenima bilo od velike pomoći ako ste mogli rano i često uočiti kretanje. Lagano šuštanje u žbunju moglo bi značiti da je grabežljivac u blizini i da je vrijeme za bijeg. 

Brojni naučnici radili su naporno i mnogo godina da bi razumjeli kako rade optičke varke. Ali istina je da još uvijek ne znamo zašto tačno naš mozak i oči stvaraju te iluzije. Znamo da informacije koje naše oči prikupljaju idu na dugo, komplikovano putovanje do mozga. Neka zabuna se dešava rano na tom putu. Ostale optičke iluzije mogu se objasniti samo zaista komplikovanim procesima na tom putu.

Uopšteno govoreći, što dalje na liniji dolazi do ovih „zabuna“, to manje naučnici imaju tendenciju da znaju o tome kako se tačno dešavaju.