Katarakta se najjednostavnije može opisati kao zamućenje leća koje se nalazi u oku

Piše: Dr. Selma Hašimbegović, specijalista oftalmologije i optometrije

Biografija: Dr. Selma Hašimbegović je specijalista oftalmologije i optometrije. Šef je odjela za oftalmologiju u opštoj bolnici „Srbija“, Istočno Sarajevo. Također je konsultant optometrista, Optika „Lacrima“ u Sarajevu.

Uvod: Zamagljen vid otežava svakodnevne aktivnosti poput vožnje, gledanja televizije, čitanja i pisanja. Sam razvoj sive mrene je bezbolan. Katarakta je karakteristična za stariju životnu dob i ona se pojavljuje najčešće u poznim godinama, ali može se javiti i ranije. Dr. Hašimbegović je za časopis Oculus pripremila detaljan opis katarakte, od početka bolesti i simptoma pa do riješavanja problema i bolesti.

Dobra vidna oštrina doprinosi kvalitetu našeg života i sposobnosti da obavljamo svakodnevne aktivnosti. Međutim, kako starimo, naš vid počinje da slabi. Upravo je katarakta ili siva mrena ta koja predstavlja najčešći uzrok postepenog pogoršanja vida kod populacije starosne dobi iznad 65 godina.

Kod zdravog oka, svjetlost prolazi kroz providni dio na prednjoj površini oka – rožnicu, a potom kroz sočivo, koje ima ulogu da fokusira svjetlosne zrake direktno na tzv. žutu mrlju, dio tkiva u unutrašnjosti oka, gdje se formira jasna slika. Tako formirana slika se posredstvom očnog živca prenosi do dijela mozga zaduženog za vid.

Katarakta predstavlja postepeno zamućenje vašeg prirodnog očnog sočiva, što pridonosi slabljenu vidne oštrine. Zamućenje sočiva je sastavni dio procesa starenja, ali može i da se javi kod mlađih osoba u nekim slučajevima, poput šećerne bolesti, dugotrajne upotrebe kortikosteroidnih lijekova, prisustva drugih očnih bolesti (glaukom, uveitis i slično), izlaganja očiju ultraljubičastom zračenju ili traume oka. U rijetkim slučajevima, katarakta može biti i urođena.

Početak bolesti

U početku možda nećete imati nikakve simptome, ali kako zamućenje sočiva napreduje primijetit ćete da vam je vid zamagljen ili zamućen, boje izgledaju kao da su izblijedile ili imaju tamni žučkasti ton, imate slabiji noćni vid, pojačanu osjetljivost na izvore svjetlosti (farovi auta, svjetiljke i slično), primjećivat ćete oreol oko izvora svjetlosti, učestalije mijenjati recept za naočale, ponekad i vidjeti duple slike na jedno oko. U najkasnijoj fazi bolesti, uslijed potpunog zamućenja sočiva, dolazi i do „privremenog sljepila“, što je u eri moderne oftalmologije nedopustivo. Napredovanje zamućenja sočiva je individualno, tj. od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, a do zamućenja može doći na jednom ili oba oka.

Dijagnoza i metoda liječenja

Da bi se uspostavila dijagnoza katarakte neophodno je prethodno uraditi detaljan oftalmološki pregled na široku zjenicu. Tokom pregleda će se ustanoviti da li postoje i pridružene bolesti očiju, koje dodatno utječu na pad vidne oštrine. Nakon uspostavljanja dijagnoze katarakte jedina efikasana metoda liječenja jeste hirurški zahvat. Hirurškom zahvatu se pristupa onog momenta kada slabljenje vida počinje uticati na svakodnevne aktivnosti i kvalitet vašeg života. Hirurški zahvat katarakte izvodi se po principu jednodnevne hirurgije, što znači da pacijent neto nakon operacije ide kući. Pretrage prije operacije nisu potrebne, jer se zahvat izvodi u lokalnoj anesteziji uz primjenu kapljičnog anestetika. Za vrijeme operacije primjenjuje se metoda ultrazvučne operacije, što znači da se zamućeno sočivo „usitnjava“ ultrazvukom i tako usitnjeni dijelovi sočiva odstranjuje mikrosondom na principu vakuma. Tada se na mjesto odstranjenog sočiva postavlja vještačko intraokularno sočivo odgovarajuće jačine. Prilikom operacije pacijent ne osjeća bol, ali može osjetiti dodire na oku. Operacija općenito traje 15 do 30 minuta, ne uzimajući u obzir preoperativni pregled i period oporavka. U osnovi, operacija mrene je najizvođeniji operativni zahvat u svijetu.

Kada se radi operacija katarakte?

 Ranije je bio uvažen stav da mrena treba „sazrijeti“, tj. da se čekalo do momenta kada nastupi „privremena sljepoća“.  Zahvaljujući kontinuiranom razvoju moderne tehnologije u oftalmologiji i izradi namjenskih mikroinstrumenata, ovaj zastarjeli stav je prevaziđen u svakodnevnoj praksi. Naime, kako bolest više napreduje, sočivo u oku postaje sve tvrđe, a samim time se i teže uklanja. Također, kod zrelijih katarakti, neophodno je koristiti veću snagu ultrazvuka, što može štetiti okolnim tkivima, naročito rožnjači. Ovakva operacija duže traje, postoje veće šanse za nastanak komplikacija tokom operativnog zahvata, a samim time je i oporavak znatno duži, jer je potrebno više vremena da se rožnjača oporavi.

Oporavak nakon operacije katarakte

Da bi oporavak nakon operacije bio što uspješniji, komforniji i brži, neophodno je da se pacijent pridržava se svih uputstava dobijenih od strane hirurga. Brzina oporavka je individualna. Povratak većem broju svakodnevnih životnih aktivnosti je moguć već nakon nekoliko dana poslije operacije, dok teže fizičke i „prljave“ poslove, poželjno je izbjegavati oko tri do četiri sedmice. Prva kontrola je dan nakon operacije, kada se pacijentu skida zaštitna školjka ili zavoj postavljen na oko nakon operacije i prepisuju mu se odgovarajuće kapi, koje štite od nastanka infekcije i sprečavaju razvijanje upalnih procesa u oku. Kod većine pacijenata je već primjetno poboljšanje vida, iako je normalno da u ovom periodu pacijent osjeća nelagodnost u operisanom oku, povremeni osjećaj peckanja i grebuckanje.

Oko može biti crveno i suzno. Moguće je javljanje osjećaja magle pred okom, pojava haloa, kao i nejasnog vida tokom prvih dana nakon operacije. Svi navedeni simptomi su normalni i postepeno će nestajati, kako se oko bude oporavljalo. Od izuzetne važnosti je da se redovno i pravilno koristi propisanu terapija, vodi računa o higijeni oka i izbjegavaju teški fizički poslovi. Sedam dana nakon operacije je druga kontrola. Tokom ovog perioda očekuje se da svi simptomi nelagode postepeno iščezavaju, te se doza kapljičnih lijekova postepeno smanjuje. Prepisani lijekovi se svakodnevno koriste do treće postoperativne kontrole, koja se zakuzuje četiri sedmice nakon operacije. U ovom periodu dolazi do potpunog zarastanja operativne rane i oporavka vidne oštrine. Ukoliko postoji potreba, pacijentu se prepisuju naočale, što zavisi od vrste ugrađenog intraokularnog sočiva u oko.

Intraokularno sočivo

Intraokularno sočivo predstavlja inovativnu tehnologiju – kako u pogledu svoje korektivne snage, tako i kvalitet vida koji može pružiti. Pored liječenja katarakte, određene vrste intraokularnih sočiva omogućavaju i korekciju drugih poremećaja vida poput presbiopije (čitalačke dioptrije). Moderna intraokularna sočiva simuliraju svojstva prirodne leće i mogu omogućiti dobar vid na jednoj, dvije ili tri udaljenosti. Intraokularna sočiva su obično izrađena od mekog, sintetičkog i biokompatibilnog materijala. Tipično intraokularno sočivo dijamjera je približno 11 mm, dok debljina optike može varirati ovisno o snazi ​​sočiva. Korektivna snaga sočiva izračunava se pojedinačno za svako oko i može se razlikovati za svako oko.

Vrste intraokularnih sočiva

Danas su dostupne različite vrste intraokularnih sočiva kako bi se prilagodile različitim potrebama pacijenta u sklopu svakodnevnih aktivnosti. Intraokularna sočiva su klasificirana prema broju žarišnih tačaka i mogu biti monofokalni ili multifokalni. EDoF (povećana dubina fokusa) intraokularna sočiva čine zasebnu kategoriju pružajući prošireni opseg vida. Moderna intraokularna sočiva mogu imati i dodatne funkcije, koje im omogućavaju da bolje odgovaraju jedinstvenim zahtjevima svakog pacijenta (poput asferičnih i toričnih sočiva).

Najčešći tip intraokularnih sočiva ima monofokalnu optiku sa jednom korektivnom snagom. Monofokalna sočiva dizajnirana su tako da omoguće jasan vid na jednoj udaljenosti, obično na daljinu (na odaljenosti od 100 i više centimetara). Međutim, pacijentima s ugrađenim monofokalnim intraokularnim sočivom mogu i dalje trebati naočale za aktivnosti na drugoj udaljenosti, kao na primjer za čitanje ili tokom rada na računaru.

Bifokalno intraokularno sočivo ima dvije fokusne tačke za pružanje jasnog vida i na daljinu i na blizinu. Pacijenti sa ugrađenom bifokalniim intraokularnim sočivom možda će morati nositi naočale za određene zadatke srednjeg dometa (približno 80 cm) poput rada na računaru.

EDoF intrakularna sočiva pružaju prošireni opseg fokusa kako bi se omogućio jasan vid sa daleke do srednje udaljenosti. Pacijenti sa ugrađenim EDoF sočivima možda će morati nositi naočale za čitanje za aktivnosti izbliza koje uključuju sitni tisak ili rad na blizu.

Trifokalna intraokularna sočiva su najnaprednija intraokularna sočiva današnjice. Ova sočiva su dizajnirana da projektuju više slika na mrežnicu, koju mozak kombinira u oštru sliku, omogućavajući pacijentima da vide predmete na različitim udaljenostima – slično progresivnim naočalima. Trifokalna intraokularna sočiva su dizajnirani da omoguće ne samo jasan vid na daljinu i ugodnu udaljenost čitanja, već ova vrsta intraokularnih sočiva pruža i dobar srednji vid, što je od ključne važnosti za obavljanje svakodnevnih aktivnosti kao što su rad na računaru ili kuhanje. Kao rezultat toga, mnogi pacijenti sa trifokalnim sočivima više ne trebaju nositi naočale.

Unaprijeđena intraokularna sočiva namijenjena su pacijentima koji imaju potrebu za individualnim prilagođavanju kvaliteta vidne oštrine. Ovisno o dizajnu, ova intraokularna sočiva nude dodatne pogodnosti, na primjer, poboljšanu percepciju kontrasta ili korekciju astigmatizma (cilindrične dioptrije).

Asferična intraokularna sočiva zbog svog asferičnog (prim. prevod: ne okrugao) optičkog oblika, ova sočiva omogućavaju optimalno fokusiranje svjetlosnih zraka na mrežnicu, što može poboljšati kvalitetu vida i oštrinu kontrasta, posebno u lošim uvjetima osvjetljenja (u sumrak ili noću).

Torična intraokularna sočiva mogu pomoći u ispravljanju postojećih oštećenja vida kao što je astigmatizam. Specifično dizajnirana za pacijente s ovim stanjem, torična intraokularna sočiva pružaju specijalnu korekciju vida kako bi kompenzirale nepravilno oblikovanu rožnicu. Slično naočalima s cilindričnim sočivima, torična intraokularna sočiva sadrže cilindre sa različitim korektivnim moćima. Ova sočiva su dostupna sa monofokalnim, bifokalnim i trifokalnim optičkim dizajnom.

Oporavak

Što se tiče perioda oporavka nakon operacije mrene i ugradnje odgovarajućeg intraokularnog sočiva, pacijenti često primijete značajno poboljšanje vida odmah nakon operacije. Međutim, neki mogu doživjeti i prolazna zamućenja. Bifokalna, trifokalna i EDoF intraokularna sočiva obično zahtijevaju duži period prilagođavanja i do nekoliko sedmica, kako bi se oko prilagodilo i vid u potpunosti poboljšao. Kod multifokalnih intraokularnih sočiva pacijenti mogu iskusiti neke vizuelne pojave poput blještavila nakon operacije, posebno u lošim svjetlosnim uvjetima (npr. vožnja noću). Ti se efekti obično smanjuju za nekoliko sedmica kako se mozak postepeno prilagođava intraokularnim sočivima.

Zaključak

Za kraj, treba imati na umu da je odabir intraokularnog sočiva vrlo osobna stvar. Ne samo da se moraju uzeti u obzir specifični medicinski zahtjevi, već i individualne potrebe i lične sklonosti pacijenta. Uvijek se posavjetujte sa svojim očnim hirurgom, kako bi vam pomogao odabrati intraokularno sočivo, koje je najbolje za vas.